Wendy Paris, spisateljica iz New Yorka dala je u knjizi Hapilly ever afterzanimljivu - duboku obradu deset najljepših bajki na svijetu. Prema njoj, bajka Mala sirena Christiana Andersena na ovaj način poučava o razboru života: "Cijenite svoj život i pronađite ljepotu u njemu. (Ocean se uvijek čini plavljim na drugoj obali!)
Ako netko za koga radite, za kim žudite, smatra neprivlačnim neku od vaših temeljnih karakteristika, ta osoba (tvrtka) nije vaš izbor. Ako pomislite da bi bilo bolje da ste malo manje ovo ili ono, otplivajte dalje."
Andersenova bajka teče ovako:
Mala sirena živjaše sa sestrama i ocem - kraljem oceana u čudesnoj palači u podmorju. No, njezina je velika čežnja bila živjeti na kopnu. Jednoga dana strašna morska oluja okruži kraljevski jedrenjak, polomi mu jarbole i potopi brod. Sirena, koja je u donjem dijelu tijela bila riba, a u gornjem žena, dopliva u blizinu broda i ugleda mladog kraljevića kako tone u dubinu mora. Poduhvati ga i iznese do obale pa se vrati dolje u dubine.
Sirena je u vodenom svijetu potištena ležala na pijesku, prikovana tugom svoje neispunjene želje. Zna da ljudi ne mogu živjeti pod morem i zna da sirene ne hodaju kopnom. Očajna, a nesposobna da podnese ćežnju, obrati se za pomoć vili. Ova, zločesta, obeća da će joj od peraja napraviti noge, uz uvjet da se sirena odrekne svog čarobnog pijeva i govora. No, vila postavi i teži uvjet - ako je princ ne oženi, sirena će postati morska pjena. Princu se lijepa sirena svidi i uze je za stalnu pratilju. Zajedno su bili svugdje, na jahanju, plesu, planini. Ali nisu se mogli sporazumjeti ni riječju ni jezikom znakova (vila je i to onemogućila) i ostao im samo govor očiju. Sirena se nadala da će princ umjeti iz njih čitati njezine duboke misli i osjećaje. Dani su tekli, sirena je patila u neizvjesnosti - hoće li je ikad zaprositi? Što joj rade sestre? Na kraju se princ vjenča drugom princezom, iako se iskreno osjećao sireninim dužnikom (ta, spasila mu je život). Sirena posta morska pjena.
....................
Mala sirena je svoju želju i ljubav zasnovala na fantaziji. Zbog utaženja žudnje odrekla se svog divnog glasa, najjaće strane i suštinskog elementa svog identiteta. Pristala je odreći se sebe kakva jest, što je uzrok njezine tragične sudbine. Nije dala prilike princu da je prihvati onakvom kakva jest - da ili ne - s njezinom ljepotom, pjesmom, zlatnom kosom, karakterom, oblikom djevojke-ribe. (Je li ona dovoljno poštovala princa?) Parisova završava: "Ne odričite se vlastite suštine, ni za koga, ni za što, ni za karijeru ni za ljubav! Dok nisi svoj, nikad nećeš biti sretan!"
Goran Tudor
Нема коментара:
Постави коментар