DAJ VREMENU VREMENA

Žene. Najnestrpljivija bića na svijetu.

Da možemo ubrzale bi i usporile vrijeme. Sve po potrebi…

Eh da bar možemo…Al ne ide to tako lako.

Vrijeme leti. Teče i kovitla se svojom nevidljivom niti bez da nas išta i pita. Struji i udara nas u djeliće tijela za koje nismo znale niti da postoje. Bruji i tutnja poput gomile naboranih starčića u gradskome autobusu. U tom vremenskom bubnju mi smo samo prolaznice, slučajne putnice, šarene kuglice koje nose samo ime i broj.

Nebitne smo, iako da se nas obične žene pita i vrijeme bi kupovale, poput namirnica. Kada nam je lijepo i kada smo sretne kupile bi još više tog dragocjenog vremena, spremili bismo ga u vakumirane staklenke i sakrili negdje daleko od svijeta da nam ga netko slučajno ne ukrade. Pohrlili bismo na rasprodaju vremena i ispeglale sve svoje kartice. Pa isto tako, kada nam je manje lijepo, da ne kažem ružno kupile bismo neki stroj za ubrzanje tog nemilog vremena, ubrzale bismo ga poput lošeg filma,  jer tko još normalan želi trpjeti teško vrijeme?!

Vrijeme proleti, za čas, poput plaće koju čekamo tako dugo a onda se istopi za nekoliko mučnih sati. (Ne)vrijeme prohuja, kao tornado i za sobom ne ostavi ništa, tek krhotine i milione ljudi bez krova nad glavom. Vrijeme promakne, poput prilike za posao kojeg čekamo godinama. Vrijeme nam ne daje odgovore. Ali postavlja pitanja. Je li i tebe „pregazilo“ vrijeme ili ti gaziš njega?

Što si TI danas učinila sa svojim vremenom? Koliko TI cijeniš svoje vrijeme?

Tvoje i moje vrijeme – dragocjeno je.

To zna mlada žena koja željno iščekuje svog voljenog koji se vraća s broda nakon nekoliko mjeseci rada. To zna majka čije će bolesno dijete živjeti još samo nekoliko tjedana, jer tako je odlučio Onaj Gore. To zna i sestra nestalog dječaka koji negdje gubi svoju bitku s vremenom. To zna i samohrana majka koja mora mjesec dana vremena hraniti svoju četveročlanu obitelj sa bijednih 1600 kuna. To je vrijeme njezin neprijatelj. Tihi ubojica.

No kao i sve u životu i vrijeme ima svoju svijetlu stranu. Vrijeme zna i oživjeti. Probuditi iz kome uspavalu djevojčicu iz kome nakon godina i godina tišine. Vrijeme zna izliječiti svaku, pa i najdublju ljubavnu ranu. I zna se poigrati sa nama pa i zaboravimo na njega jer ga živimo punim plućima. Jer ako je na našoj strani, to vrijeme liječi poput kockice čokolade i neočekivanog zagrljaja starog prijatelja. I svo vrijeme ovoga svijeta nije dovoljno zaljubljenima, to potvrđuje ono zauvijek. Zauvijek koje samo određeno vrijeme. No, to je istina koju prihvaćamo. I istina koje se ne bojimo.

Jer bojati se vremena znači bojati se života.

Vrijeme -  doživjeti ga kao prijetnju ili kao prijatelja i vjernog suputnika?

Drage moje, nikada kao prijetnju, nikada, jer dobro znate da postoji…

Vrijeme za nas i vrijeme za druge.

Vrijeme koje liječi i koje zadaje rane.

Poklonjeno i zasluženo vrijeme.

Iskorišteno i bačeno vrijeme.

Vrijeme za učenje i vrijeme za odmor.

Vrijeme za novi početak.

Vrijeme za odlazak.

Ljudsko vrijeme i ono (ne)ljudsko. Apsolutno neovisno o nama.

Kažu da je vrijeme novac. Ne slažem se sa time. Vrijeme posjedujemo apsolutno svi, novac baš i ne. Izjednačiti vrijeme s novcem besmisleno je. Iz toga je jasno da je najvredniji resurs koji posjedujemo ustvari – vrijeme.

Glavna je odlika vremena da ide dalje. Ono ustraje. Nepokolebljivo je. Otporno na sve.  Sve se mijenja, ništa ne ostaje isto. To nam garantira vrijeme. I zato…

Daj vremenu – vremena. Neće te iznevjeriti.

I naposljetku, ne zaboravi…želiš li iskoristiti svoje VRIJEME moraš znati što ti je najvažnije.

I tome se posvetiti. Cijelim svojim bićem.

Lagano umire onaj koji ne putuje,

onaj koji ne čita,

onaj koji ne sluša muziku,

onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.

Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,

onaj koji ne prihvata pomoć.

Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navika,

postavljajući sebi svaki dan ista ograničenja,

onaj koji ne mijenja rutinu,

onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,

i ne priča s onima koje ne poznaje.

Lagano umire

onaj koji bježi od strasti

i njenog vrela emocija,

onih koje daju sjaj očima

i napuštenim srcima.

Lagano umire

onaj koji ne mijenja život kad nije zadovoljan svojim

poslom ili svojom ljubavi,

onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi nesigurnosti,

i koji ne ide za svojim snovima;

onaj koji sebi neće dozvoliti,

niti jednom u životu,

da pobjegne od smislenih savjeta...

Živi danas!

Reskiraj danas!

Učini danas!

Ne dozvoli lagano umiranje!

Ne zaboravi biti srećan!

Pablo Neruda 

Prava Ljubav

Razlika između ljubavi i svega što liči na ljubav je u svesnoj i nesvesnoj nameri onoga ko voli i ko je voljen. Ljubav je kružni proces. Ljubav prema drugom je nemoguća bez ljubavi prema sebi. Ljubav nije nenaporna i laka, naprotiv. Ljubav iziskuje volju. Sama želja nije dovoljna jer ne prelazi nužno u akciju. Želja za pružanjem ljubavi nije isto što i ljubav. Ljubav je izraz volje - istovremeno i namera i akcija. Mi ne moramo voleti, možemo izabrati da volimo.

Prava ljubav se često pojavljuje tamo gde nedostaje osećanje ljubavi, kada se ponašamo s ljubavlju uprkos tome što je ne osećamo. Prava ljubav je trajno iskustvo uvećanja sopstvene ličnosti.

Dvoje ljudi se vole onda kada su sposobni da žive jedno bez drugoga, ali su izabrali da žive zajedno.

Ljubav i disciplina idu ruku pod ruku, tako da roditelji koji ne pružaju deci dovoljno pažnje i ljubavi ne uspevaju da im usade osećanje samodiscipline.

Prava ljubav podrazumeva posvećenost i mudrost. Istinska ljubav je pre voljna nego emotivna. Osoba koja voli čini to zbog svoje rešenosti da voli, bez obzira da li je u tom trenutku prisutno osećanje ljubavi. Ako jeste, tim bolje.

Osnovni oblik delovanja ljubavi je pažnja. Kada nekoga volimo, poklanjamo mu svoju pažnju i posvećujemo se njegovom razvoju.

Kada volimo sebe mi se bavimo sopstvenim razvojem. Kad se bavimo nekim, mi volimo tu osobu. Pažnja je delo volje i rada protiv inertnosti svoje svesti.

Pravo slušanje i apsolutna koncentrisanost na drugu osobu uvek su manifestacije ljubavi.


-Skot Pek

STRAST – Ljubavno slepilo ili ljubavni plam?

Kada bih vas sada zamolila da nabrojite sve ono na šta vas pojam „strast“ asocira, verujem da bi ovo mogao biti redosled: ljubavni žar koji se ničim ne može ugasiti, isprepletana tela u besanim noćima, dani obojeni u crvenu boju vina, ružinih latica i razbuktalog plamena, bestežinsko stanje i osećaj da život ima smisla, nabujala energija u žilama i mišićima, ekstatični trenuci i osvajanje novih vrhova... Neko će se odmah setiti svakog detalja proživljenog sa osobom kojom je bila opijena; skoro da će moći da oseti njen miris, ukus znoja ili snagu dodira, što će namah izazvati ubrzan rad srca. Čak i sada, posle toliko godina...

Postoje i oni koji će se prisetiti svih onih vrhunskih umetnika koji su stvarali sa strašću: Pikaso, Dali, Mocart, Nabokov, Frida Kalo...

U jedno sam sigurna: malo ko će se dosetiti da reč strast označava stradanje i trpljenje i da onoga kojeg je očarala, neminovno razočarava, kao i da svaki uzlet biva praćen padom čija jačina zavisi od prethodno dosegnute visine. Da ono što zovemo ljubavnim plamom ima za posledicu ljubavno slepilo, i da zaslepljenost i najsigurnijeg vozača može dovesti na rub provalije, a najveštijeg letača osujetiti iznenadnim planinskim vrhovima.

Sada, kada sam vas okrutno trgla iz sanjarenja o ludoj strasti koju pamtite, podsećajući vas na pustoš i užas koju je njena vatrena stihija za sobom ostavila, možete se osetiti zbunjeno, baš kao što sam se i ja osećala danima, razmišljajući o tome koliko je često „tamni vilajet“ dobra metafora za život i mnogobrojna iskustva u njemu.

Stari Grci su verovali da su demoni zaposeli osobu ispunjenu strašću prema nekome ili nečemu i još od Platonovog vremena preduzimali različite načine da im se odupru: umetnost, gimnastika, muzika i retorika trebalo je da harmonizuju um i telo i podare im snagu potrebnu da se odupru zavodljivim demonima. U mnogim religijama sveta kroćenje strasti i čvrsto držanje uzdi njenih razuzdanih pastuva, smatra se najvećom vrlinom i mudrošću.

S druge strane, uvreženo je verovanje da je život bez strasti mlak i monoton, lišen radosti i entuzijazma s obzirom na to da rutina pre ili kasnije potroši uzbuđenje i inspraciju. Opsežan je i broj dokaza o strastvenoj predaji umetnosti, nauci ili istraživanju kojom su stvarana remek-dela. Za neke bi gubitak strasti predstavljao razlaz sa ljubavlju, za neke druge, ruganje bogu Erosu koji nam je podario najveća uživanja i božansko blaženstvo spajanja.

Šta nam je, onda, činiti i za šta se opredeliti? Da li da se opredelimo za život bez strasti i sa zavišću posmatramo one koji joj nisu odoleli, ili da izgubimo i glavu i dušu, i otvorimo srce za razdiruću patnju i stradanje nakon što se naš ljubavni brod nasuče praćen grohotim smehom morskih sirena?

Ja o ukusima ne bih raspravljala, a čini mi se da je ovde baš o tome reč. Nekom je euforija strastvenog zanosa važnija od samog života i zbog nje će istrpeti sve potrebne muke i stradanja. Nekom je harmonija postala svetinja i sve što je u njenoj službi vredi, a ostalo ne. Kao i u svemu drugom, važno je da budemo svesni da mi biramo. I da potom ne krivimo ni život, ni Boga, ni druge ljude za ishod izbora koje pravimo. Srećna okolnost je da u svemu postoji srednji put, kao i da je tajna uspeha u ukrštanju.

Ja sam se zasitila te kratkotrajne igre leptirova. Nemam više volje i nerava da im prepuštam kontrolu nad svojim danima i osećanjima. Možda je to zbog godina. Možda zbog svih onih strasti kojih se s radošću, ali bez nostalgije sećam. Da bi smo se nečega mogli odreći, moramo to nešto prethodno imati. Da biste se mogli opredeliti, morate kušati. I zato, samo napred: iskusite je, osetite je, predajte joj se, sagorite u njoj potpuno. A onda se, poput ptice iz pepela ponovo rodite. Drugačiji, spremniji, bogatiji, veći. Tada ćete doneti odluku i biti u miru s njom. Za slučaj da se predomislite, uvek je možete opozvati, uzjahati vatrenog zmaja strasti i snjim obići još jedan krug.

Za kraj sa vama želim da podelim tajnu koju sam nedavno otkrila: jedina prava sloboda je ona u kojoj se mi pitamo. A verovali ili ne, uvek je tako: mi se pitamo. Ako pronađete vašu meru strasti i zadržite svest o njenoj prolaznosti, ako ljubavnom plamu dozvolite da vas ogreje ali ne i da vas zaslepi, ako svemu budete prilazili otvoreno, iskreno, iskustva radi, otkrićete nemerljivu radost postojanja koja je uzbudljivija od najstrastvenije strasti.

Ivana Kuzmanović 

Važnost donošenja jasne odluke

Svemir u kojem živimo polje je beskonačnih mogućnosti. Sve što možete zamisliti to može i postojati. Jedino ograničenje koje može postojati jest ono koje ste stvorili u svojem umu.
Upravo zato mi možemo doživjeti u svojoj stvarnosti samo ono što se može izraziti kroz nas. Naša prevladavajuća uvjerenja oblikuju kanale kroz koje će prolaziti energija svemira te ćemo u skladu sa svojim uvjerenjima iskusiti manifestaciju energije svemira koja teče kroz nas.
«Kako unutra tako i vani». Stvarnost koju doživljavate samo je zrcalo onoga što je u vama i kroz što prolazi energija svemira. Promijenite ono što je u vama i doživjet ćete drukčiju stvarnost.
Upravo zato, od presudne je važnosti donijeti jasnu odluku o stvarnosti kakvu želite iskusiti. Tek kada donesete jasnu odluku o stvarnosti kakvu želite vi utječete na energije oko sebe na način da se počnu oblikovati u skladu s vašom odlukom.
Donošenje jasne odluke o stvarnosti kakvu želite je jedna od najvažnijih stvari koju možete sebi napraviti. Donošenje jasne odluke najljepši je dar kojeg možete sebi pokloniti. Što je vaša odluka jasnija to će stvarnost koju doživljavate postati sve više usklađena s vašom odlukom.
Donijeti jasnu odluku znači potpuno isključiti svoj um za sve ostale mogućnosti izuzev one za koju ste se odlučili. Kada donesete jasnu odluku, u vašem umu, više ništa ne postoji osim onoga za što ste se odlučili. Donijeti jasnu odluku znači pristati baviti se samo s onim mislima čiji sadržaj je u skladu s vašom odlukom.
Međutim, donošenje jasne odluke o stvarnosti kakvu želite iskusiti nije jednostavan proces. Radi se o vrlo ozbiljnom poslu i ako ga takvim ne shvatite te mu ne pristupite poput vrlo važnog projekta, slobodno zaboravite na sve.
Čim donesete jasnu odluku vi ćete početi oko sebe tražiti argumente koji podupiru odluku koju ste donijeli te ćete prirodno biti usmjereni ka manifestaciji onoga što ste odlučili iskusiti. Uz dovoljno ustrajnosti vaša odluka mora postati stvarnost koju doživljavate.
Donesite jasnu odluku o stvarnosti kakvu želite iskusiti te preuzmite potpunu odgovornost za takav veliki čin. Nemojte se samo  oslanjati na božju providnost čekajući «znak s neba» da bi se pokrenuli. Shvatite da božja providnost ne postoji na način kako to mnogi ljudi shvaćaju. Bog/Izvor/Stvoritelj vam želi pomoći i biti stalno na raspolaganju, ali morate shvatiti da on neće umjesto vas napraviti vaš posao.
Zamislite situaciju u kojoj roditelj piše domaći rad umjesto svog djeteta. Zar to ne bi bilo bolesno? Imalo odgovornijem roditelju je sasvim jasno da mora svoje dijete pustiti da samo rješava svoj domaći rad te mu pružiti pomoć samo onda kada vidi da je dijete dalo sve od sebe u namjeri da riješi zadatke.
Po istom principu se odvijaju mnoge svari u našem životu. Jasna odluka osnovni je preduvjet napredovanja u bilo kojem polju. Pojedinci koji su odlučni napreduju u svim poljima svog interesa dok neodlučni sve više stagniraju te se žale kako je život težak i nepravedan.
Donesite jasnu odluku o životu kakvom želite i ostanite uz nju!
© Tomislav Tomić.

DUGOROČNO PLANIRANJE

Jedan od najvećih razloga zašto mnogi ljudi ne postižu onaj uspjeh koji žele jest upravo taj što ne planiraju dugoročno. Nije to samo problem pojedinca. Danas je to postao gorući problem cijeloga društva koje živi od danas do sutra i ne razmišlja što ga čeka u jednoj neizvjesnoj i daljoj budućnosti, no kakve posljedice to sa sobom vuče?

Da biste bili zadovoljni svojim životom morate započeti s planiranjem. Neplaniranjem šaljete svome životu signale da od njega ništa ne želite. S druge strane ako ne donesete plan za svoj život onda ćete morati živjeti onaj plan koji vam isplaniraju drugi. To sam iskusio mnogo puta u svojoj neodlučnosti kada sam na kraju potpao pod utjecaj onih koji su imali svoj plan i nametnuli ga meni. Posljedica toga jest nezadovoljstvo i razočaranost vlastitim životom. No ako bilo koje tijelo želi napraviti bilo kakav pomak ono prije svega treba znakove, signale i upute. Stoga da biste bili samouvjereni morate svome tijelu reći da ste sigurni. Jednako tako je i na svim područjima.

Kada odlučite koje je vaše podučje života donesite za to područje jasne ciljeve.To znači da nije dovoljno samo sanjariti i željeli već treba imati konkretan plan za svaki korak na putu vašega uspjeha.
Savjetnik, pisac i izvanredni profesor na četiri ekonomska sveučilišta dr. Bill Quain zapisao je u jednoj od svojih knjiga: “7.srpnja 1993. godine uz obalu je pokraj našeg stola prošla prelijepa jahta, zauvijek promijenivši moj život. U tom sam trenutku shvatio da njezin vlasnik igra po drukčijim pravilima!” Pitate se u čemu su ta drugačija pravila, pravila koja nas nisu učili u školi? Naime mnogi će ta pravila držati sama po sebi razumljiva ali će se rijetko kada ozbiljno uhvatiti u koštac sa njima.

Da biste postali doista uspješna osoba jako je bitno da promijenite svoju perspektivu. Perspektiva  mnogih ljudi obuhvaća kraj današnjeg dana. Kada bi čovjek koji se izgubio u prirodi imao perspektivu samo do prvoga stabla on se nikada ne bi vratio na pravi put. Imati dugoročnu perspektivu znači razmišljati o dužim životnim rokovima. Bilo da se radi o nekim godišnjim ili višegodišnjim razmacima oni veći uvijek uključuju bolju perpektivu. Zato imaj pozitivan stav prema svojoj budućnosti i vjeruj u mogućnosti koje još ne vidiš.  Pokaži strast u onome što radiš i vidjet ćeš kako će ona pogurati vašu perspektivu naprijed. Oni koji imaju dugoročnu perspektivu nikada ne prestaju djelovati. To naravno uvijek uključuje svojevrsni rizik ali zato na kraju perspektive kada se poslože svi konci shvatimo da je vrijedilo truda. Dugoročno planiranje vaš je prvi korak prema vašem bolje životu. Stoga što dalje čekati?

Mario Žuvela

SADA ILI NIKADA

Mnogo je načela važno za postizanje uspjeha, no postoji načelo koje se nalazi ispred svih njih. Što vam vrijedi imati viziju, strategiju, znanje, financijsku i ljudsku pomoć te ostale resurese ako se nikada nećete pomaknuti s mjesta. Možete godinama čekati povoljnije prilike, veće nadahnuće, dopuštenje struktura, odobrenje drugih, prestanak rizika i ne učiniti ništa. No kada pogledamo što se nalazi kao zajednički nazivnik svih uspjeha možemo pronaći isto načelo: djelovati odmah.

Sada ili nikada. Rezultati se ostvaruju samo na temlju onoga što učinite, ne na temelju onoga što planirate učiniti. Možete pogrješiti no tada ste stekli iskustvo što drugi put nećete učiniti. Možete krenuti u krivom pravcu ali sljedeći puta znat ćete kamo ne smijete ići. Bitno se pomaknuti s mjesta i to je ono što je najteže. Pomicanje stvara silu, a sila vodi prema ubrzanju. Stajanje samo više učvršćuje stajanje. O čemu god da se radi bitno je nešto učiniti odmah. Nap­raviti telefonski poziv, učiniti nekoliko sklekova, pročitati neku knjigu, upoznati novog partnera, započeti novi projekt ili bilo što drugo. Možete godinama ciljati metu i smatrati da niste dobro naciljali ali samo kada opalite i vidite da ste pogriješili znat ćete kako drugi puta naciljati. Znat ćete da ste nešto napravili.

Uspjeh je u kako kaže poslovica samo 10 posto in­spiracije i 90 posto djelovanja. Upravo nam ta izreka go­vori koliko je važno djelovanje. Djelovanje u budućnosti ne postoji, postoji samo djelovanje u sadašnjosti. Planiranje je važno ali je djelovanje važnije. Pobjediti strah i nadvladati izlike prvi je korak da se odvagnete i nešto učinite.

Sada ili nikada. Rabindranath Tagore je to lijepo rekao: Ne možete prijeći more budete li samo buljili u vodu. Pokrenite se iako ne vidite još cijeli put. Rješenje će doći već nekako. Osjećaj koji pruža djelovanje postat će sila koja će vas tjerati da činite više i više. Uspjeh na koncu nije ništa drugo nego posljedica vaše ustrajnosti.

Mario Žuvela

SANJATI BOLJI SVIJET

Walt Disney je jednom rekao: Ako nešto možete sanja­ti, možete to i ostvariti. Disney i mnogi drugi tu izreku duboko su proživjeli i uvjerili se u njenu istinitost. Zahvaljujući snovima mnogih velikih ljudi danas imamo upravo ovakav svijet. No, gdje su snovi današnjih ljudi? Sanja li se danas manje nego nekada? Ne vjerujem da danas ljudi ne žele sanjati velike snove, ali se pitam zašto izgleda da je opet manje sanjara.

Da biste započeli sanjati drugačiji svijet morate prije svega vjerovati u sebe, vjerovati u tu unutarnju sposobnost. Sanjanje je oblikovanje svijeta po nekim drugim pravilima, mijenjanje granica i činjene stvarnim nečega što još ne pos­toji. Ono je najdublja inteligencija naše duhovne prirode jer je prvi čin stvaralaštva.

Sanjati počinjemo onda kada nismo zadovoljni svi­jetom oko sebe te počinjemo stvarati jedan novi kontekst. Počinjemo ići ispred vremena i postajemo drugačiji, posta­jemo originalni. Dvije su vrste ljudi na ovom svijetu: oni koji oponašaju i oni koji stvaraju. Mogli bismo to reći i na drugi način: oni koji predvode i oni koji slijede. Sanjari su oni koji predvode. Razmišljaju na dva paralelna kolosjeka; onaj na kojem se nalaze i onaj na kojem tek žele doći. To znači da su istovremeno u sadašnjosti i budućnosti. Sanjari nisu oni koji vide nešto što drugi ne mogu vidjeti, oni samo to vide prije drugih. Njihovo viđenje jest njihova unutarnja vizija koja se brzo vizualizira i postaje vidljiva svima. To su ljudi koje drugi ljudi prvo kritiziraju da bi ih nakon nekog vremena počeli hvaliti zbog onoga što su ostvarili.

Sanjanje je put u neizvjesno i upravo je to razlog zašto malo ljudi njime ide. Oni više žele sigurnost onoga što znaju nego neizvjesnost nečega što još ne postoji. Upravo je stoga ključni korak pobijediti strah i započeti drugačiji život. Potrebno je probuditi unutarnju snagu i učiniti je opi­pljivom u nekoj viziji.

Naša desna strana mozga koja uključuje intuitivno, maštovito, holističko i nelinearno razmišljanje jedini je naš alat kojim započinjemo put sanjara. Ne bojte se stoga radi­kalnih ideja vaših snova, cijeli svijet nastao je iz njih. Samo se trebate bojati da ćete jednoga dana stati pred sebe i pitati se zašto niste iskoristili tu mogućnost, a mogli ste. Počnite sanjati lude snove, počnite u mislima oblikovati drugačiji život. Jedan san ko­liko god bio nezamisliv može postati smisao života. Tek kad probudite svoju kreativnost probuditi ćete genija u sebi. Sh­vatit ćete da možete ostvariti sve ono što su ostvarili svi ve­likani svijeta. Složit ćete se sa Walt Disneyom koji je rekao: Ako nešto možete sanjati, možete to i ostvariti.

Mario Žuvela

ŽIVJETI ŽIVOT KAKAV ŽELITE

Mnogo puta sam čuo od ljudi kako govore da je blago onim poznatim ljudima koji žive od onoga što vole dok oni moraju živjeti od onoga s čime preživljavaju. Jesu li ljudi koji žive život kakav žele živjeti sretniji od drugih zato jer su se njima posložile karte? Dakako da to nije istina. Svako od nas oblikuje svoj život i mi smo gospodari svojih života. No kako onda doći do te promjene?

Da biste živjeli život kakav želite živjeti prije svega je važno odrediti što to doista želite. Kako zamišljate svoj ide­alni život? Mnogi ljudi svoju budućnost vide kao u nekoj magli. Nemaju jasnu sliku. Otprilike znaju što žele ali nikada to nije ono posve točno. S druge strane ima onih koji znaju što žele ali ne vjeruju da je to moguće. Ti drugi sumnjaju u  svoje sposobnosti. Na koncu postoje oni koji znaju i vjeruju da je to što žele njihova sudbina, ali nisu spremni platiti cijenu za to, odnosno žrtvovati se.

Vidimo da su tri velika problema. Morate prije svega otkriti gdje je nastao vaš kratki spoj. Možda čak i na više mjesta. Kada sa sobom rješitite gdje želite biti, kakva osoba želite postati, što želite raditi nema više mjesta za opravdanja i izlike. Rad, rad i samo rad. Svako opravdanje je jedan korak dalje od cilja. Svaka izlika je put u drugom pravcu.

Želite li živjeti drugačiji život morate prepoznati prvu priliku u svojoj svakodnevici i iskorisiti je maksimalno. Mor­ate zablistati u svojoj ulozi, pripremiti se svim snagama za nju. Život kakav želite živjeti ne nalazi se na drugom kraju svijeta, nalazi se samo s drugog kraja vaših razmišljanja. Nemojte stoga da vas sputavaju ograničavajuće misli, one su prvi teret kojeg se morate riješiti. Jednom kada budete znali što želite, kada budete vjerovali da je to moguće i kada budete učinili sve da to i postignete živjet ćete život vaših snova. To nije jedna daleka budućnost, to je vaša sadašnjost koju tako željno priželjkujete.

Mario Žuvela

SUOČITE SE SA SVOJIM STRAHOM

Znate li postoji li nešto gore od suočenja sa svojim strahom? Naravno da postoji. Nesuočavanje sa njim. Živjeti cijeli život u bijegu od nečega što vjerovatno i ne predstavlja neku prijetnju. Upravo to su većine naših strahova i većina naših života. Bijeg od suočavanja. To je definicija straha.

Vjerovatno ne postoji čovjek na ovoj zemlji koji se nečega ne boji. Postoje manji i veći strahovi. Postoje strahovi koji u trenutku paraliziraju, a postoje i oni s kojima donekle mirno živimo cijeli život. Ovih drugih je dakako mnogo više. Kada bismo napravili listu takvih strahova onda bi u njih stalo gotovo sve. Upravo oni i jesu naš najveći problem. Živimo sa svojim neprijateljem pod vlastitom kožom, nepri­jateljem koji možda i ne postoji. Upravo toga moramo biti svjesni.

Vjerovatno ni vi, kao ni ja, niste svjesni velike većine svojih strahova. To je ona naša unutrašnja vojska koja radi protiv nas. Bojimo se što će ljudi reći, kako će nas netko pogledati, bojimo se zatražiti povišicu, pozvati dragu osobu na spoj, i još mnogo toga. Moramo razmisliti o tim stvarima. Naime nećemo u jednoj samorefleksiji uspjeti doći do svih svojih strahova ali ćemo ipak ukloniti dio njih. Takva je i borba sa strahovma. Uklanjati jednog po jednog neprijatel­ja.

Stoga kada popišete svoje aktivne strahove krenite im u susret. Upravo taj vaš apsurdni skok jest njihov slom. Morate ih biti voljni osjetiti. Morate biti spremni vidjeti ono najgore što se može dogoditi, a to najgore je najčešće ništa. Možda se bojite skočiti u more. Stojite iznad obale i mučite se u svom strahu. Onda dođe netko i gurne vas s leđa i vidite da se ništa nije dogodilo. Upravo su to naši bezbro­jni strahovi. Recite nekome da vas gurne ako sami nemate hrabrosti. Stvorite okolnost da nemate uzmaha i da morate proći iskustvo kojega se bojite. Kada to učinite vidjet ćete da su jedini problemi bili oni fizički osjeti koje strah nosi sa sobom, ništa više. Sjetite se strahova koje ste pobjedili i sada se smijete sebi zašto ste se zbog njih uopće bojali. To je vaša pobjeda.

Stoga oslobodite se svakog straha prije nego što on prijeđe u fobiju. Kada ga se oslobodite živjet ćete jednim drugačijim životom, bogatijim životom. Onaj vaš prethod­ni život činit će vam se kao jedan loš san. Zamislite samo koliko će potencijala osloboditi to vaše nepotrebno bojanje. Svaki svladani strah je jedna dimenzija života više. Mnogi vaši strahovi nisu vaši rizici, to su loše stranice života kojih se jednom zauvijek morate rješiti.

Mario Žuvela

Pokretač vlastitog života

Na koji se način odvija vaš život? Jeste li jedan od onih koji je neprestano u potrazi za novim aktivnostima ili čekate da vas zahvati neki val promjene pa da se nešto pomakne u vašem životu? Možda se žalite na monotoniju života i pitate se ima li smisla živjeti? Kakva god bila vaša razmišljanja o sebi i smislu života, možete se naći samo između dva prav­ca. Ili ste onaj koji vodi ili ste onaj koji je vođen.

Dopuštati drugima da oblikuju vaš život ne znači dati drugima povjerenje, već znači ubiti u sebi onu iskonsku kli­cu života koja teži da stvara, da raste i da se razvija. Duboko u svakom čovjeku nalazi se težnja za srećom. U svakome od nas ta težnja je ona jedinstvena crta koju samo mi razumi­jemo. Sreća drugoga nije identična vašoj sreći jer vrijednosti drugoga nisu identične vašim vrijednostima.

Potrebno je dakle ući duboko u sebe i otkriti koji nas motor pokreće. Postanite svjesni da ne trebaju tuđa vesla da bi se vaš brod pokrenuo, vi imate unutar sebe jedinstven i neponovljiv motor. Pokrenite svoj brod, pokrenite svoj život. Želite li se cijeli život žaliti na vjetrove koji dolaze iz pogrešnog pravca? Želite li cijeli život gledati sa čežnjom na otvoreno more, a imali ste mogućnost izaći iz luke i otploviti svijetom. Nemojte samo govoriti „kasnije“ jer kasnije nikada ne dolazi.

Stvarajte život sada, oblikujte ga onako kako doista vi želite. Postanite pokretači jer samo tako na kraju života nećete žaliti kuda je iscurilo vaše vrijeme. Želite li u riznici sjećanja imati ono što je doista vrijedno tada nećete gubiti ni jedan slobodan trenutak. Vaša svijest i sloboda su dva vesla kojima već danas možete krenuti u pravcu u kojem želite poći.

Mario Žuvela

ДЕЛИ, ДА БУДЕ ВИШЕ

Склањала сам се од људи. Мислим да је то почело давно, још у детињству, а изазвано је једним болним суочавањем са животом или прецизније са још једним аспектом живота - губитком важног бића. Од тада бежим. Боље да остављам ја него да будем остављена, резоновала сам у себи.

И живела сам тако. Половину живота чак, ако смело замислим да ћу живети бар 80 година. Људи су у мој свет улазили и из њега били истискивани чим би се створиле околности за то. Некад бих убрзавала такав след догађаја вољно и нестрпљиво. И живела сам сасвим леп и испуњен живот. Бар сам у то дубоко веровала.

А онда се нешто догодило. Ваљда је неко ко види и више и боље одлучио да ми покаже да су људи око мене ту баш због мене и да бежањем, скривањем и њиховим одстрањивањем из мог микросвета само одлажем учење веома важне лекције о повезаности међу људима. Ничија туга није само његова, ничији трачак среће не заобиђе ни моје срце. Спознах коначно, захваљујући дубокој, стрпљивој и нежној љубави једног послатог ми анђеоског бића, да ме у другима има понајвише и почех, стога, марљиво да скупљам крхотине својих разбијених заблуда и да их поново слажем, сада на нов начин, стварајући нову, реалну слику света.

И, ево ме без сна данима и ноћима, седмицама и месецима. Толико нових душа улази у мој мали живот а он се показао као јако флексибилан и добар домаћин. И што више људи у њему, он испуњенији. Толико је јако то осећање да ми се синоћ оте уз уздах и реченица: " А ја сам тааакоооо срећнаааа!"

Тако би синоћ а јутрос ме пробуди нов увид - зато је Бог ТАКО савршен! Он је све људе пустио у себе! Баш све. Каква је тек то моћ и срећа! А ја се овако мала играла Бога и одређивала ко може а ко не може да хода путем којим и ја корачам.

Сад ми је боље него пре, признајем. Неупоредиво боље. Пуштам коначно људе у свој свет. И пристижу они. Као бујица. А ја осећам да растем, учим и волим. Срећна сам! И делим ту срећу и шаком и капом! А ње све више. И тек ћу да је делим! Штавише, чим овако отворим очи схватим да је то једино што свим срцем желим!

♥ Бранкица Бјанка Дамјановић ♥