Šta je ostalo od vernosti - Penelopa

Homerov ep “Odiseja“ odavno je postao sinonim za Penelopinu vernost, zato što je ona na njegov povratak čekala dvadeset godina. Vernošću i odolevanjem udvaranju mnogobrojnih prosaca postala je prototip verne žene. Njen muž Odisej, kralj Itake, hrabrošću i veštinama da preživi na putovanju dugom dvadeset godina, izložen raznim opasnostima i iskušenjima opisanim u epu, postao je simbol upornog muškarca koji ne gubi nadu u uspeh, ali prvenstveno onog koji ima čime da se ponosi, vernom ženom.

Na kraju epa, posle silnih iskušenja, borbi i muka, kada joj se vraća, ona ga ne prepoznaje. To polazi za rukom samo njegovom vernom psu i dadilji, a Penelopa, koja je odbijala mnogobrojne prosce, ne veruje da pred sobom ima dugo očekivanog supruga i čeka da joj on to i dokaže. Najzad, uspeo je da je uveri i ona ga prihvata.

Ženska vernost oduvek je inspiracija piscima, pa čak i kompozitorima, mnogo više nego muška koja je opisana pre kao mana nego kao vrlina. Osim Odiseja, koji je predstavljen kao lik vernog supruga spremnog da izdrži sva iskušenja iz ljubavi prema supruzi, u literaturi gotovo da nema lika koji bi mogao da mu parira.

Mnoge usamljene žene koje su, po svom izboru, slobodne, u stvari su Penelope svojih davnih ideala o muškarcu koji, verovatno, negde postoji, a možda ga čak i poznaju. One su u stanju da dugo čekaju da se dogodi taj susret.

Iza epskog lika Penelope stoji moć kraljevstva o koje se prosci otimaju, a iza savremene Penelope ne stoji niko, osim njenih već izbledelih snova o mogućoj velikoj ljubavi.

Odisej, lik iz epa nije tokom vekova bio toliko inspirativan koliko Penelopa, koja razbija mit o ženi grešnici, nestalnoj nevernici, prototipu Eve koja je Adama naterala na greh. Vernost i smernost, osobine koje su vekovima bile visoko na listi prioriteta u snu svakog muškarca o idealnoj ženi, pre nego lepota ili mudrost, postaju gotovo neprepoznatljive kao kvalitet u današnjim vezama i brakovima, jer se obe smatraju nedovoljno stimulativnim za savremenog muškarca koga silikonske nimfe mame na maštanja ili akciju sa raznih TV kanala, na splavovima, korzou, bilo gde u gradu

Penelopa je dama, ona nije ničiji lak plen, niti proračunata udavača, ne ostaje u braku po svaku cenu, (a često gutajući i gnev i suze), dosledna je svojoj ljubavi i svesna da su njena pitanja o isplativosti vernosti suvišna, može da bude samo ono što jeste - žena koja VOLI. I kada je uz svog Odiseja, i ukoliko je život iz bilo kog razloga i na bilo koji način od njega rastavi, ona svoju ljubav ne predaje olako zaboravu, niti je budzašto zamenjuje bilo kakvim surogatom ljubavi.

O BIVŠIMA SVE NAJBOLJE

Ne postoji osoba na planeti koja nema nekog bivšeg ili bivšu. Bivše veze, bivša prijateljstva, bivše poslove, bivše gradove. Glavna razlika između bivših ljudi i onih koji će zauvek postojati u našim životima je što smo sve bivše svesno sami birali za sebe, a one vanvremenske ljude nam je život dodelio. Recimo majku, oca, ime, mesto rođenja nismo birali, ali zato partnere i prijatelje sigurno samosvesno, trezveno i odgovorno jesmo birali i zbog toga oni su bili i uvek će biti slika nas samih.

Bivše veze, bilo ljubavne ili prijateljske, su naša ogledala. Svako uvek bira osobu dostojnu sebi. Ni manje ni više. Zato dobro pazite kakve vam reči prve izlete kada zinete da kažete nešto o bivšima, jer sve što o njima izgovorite više se odnosi na vas. Ti bivši ljudi su vaši svesni izbori, zato svaka ružna reč o njima, je zapravo ružna reč o nečemu što ste (bili) vi.

Zato, o bivšima sve najbolje.

Dokle god iza bivših odnosa ostaju mržnja, gorčina i bol, nisu vas još uvek prošli. Još uvek su u vama istim intenzitetom kao kad ste ih imali i voleli, samo ne želite da takvu vrstu poražavajuće istine priznate sebi. Ukoliko su sada za vas postali samo neka imena i prezimena prema kojima nemate nikakva osećanja, znajte da ste na dobrom putu ka krajnjem odredištu, a to je spokoj. Onog dana kad na pomen njihovog imena, na sretanje sa njihovim pogledom, ili kad na boju njihovog glasa budete osetili zahvalnost što su u jednom periodu vašeg života bili bitan deo njega, i što ste kroz odnos sa njima nešto naučili i postali bolja verzija sebe, kada budete postali zahvalni čak i za svaku suzu prolivenu zarad njih jer vas je vaspitala, čeličila i brusila da budete ono što danas jeste – tada ste izlečili svoj povređeni ego od glavne boljke unesrećenih duša. Od prošlosti.

Postali su bivši iz raznih razloga, možda najčešće jer vaše sve davano njima nije bilo zadovoljavajuće. Ne zato što im je bilo premalo, već zato što možda sa toliko mnogo nisu znali šta će. Uostalom, nije toliko bitno iz kog razloga su bivši, već iz kog razloga su ikada bili voljeni i jedini. A razlog je samo jedan – jer su vam baš takvi, kakvi su i danas, nekada valjali.

Ne morate da ih volite, ne morate da ih veličate, ne morate da se družite sa njima, čak ni da im se javljate. Dovoljno je samo da izbacite iz sebe sva negativna osećanja koje je ta bivša veza ostavila, jer niko budući nije dužan da se bori sa muljem koji su bivši ostavili u vama, niti sa ožiljcima koje su ostavili na vama. Nema ničeg lošeg u opraštanju. Naprotiv. Samo se kroz opraštanje mogu spoznati istinska sloboda i ljubav. A ako ni zbog čeg drugog, oprostite im zbog ljubavi prema sebi.

Ja sam svojim bivšim i prijateljima i vezama istinski zahvalan. Ako im priča sa mnom nije uspela, nadam se da tamo negde šetaju neki dobri ljudi sa kojima će im uspeti. Razradili su mi srce pa sad ume jače da voli, razgazili su mi toleranciju pa sad imam više razumevanja za ljude, razbili mi klinačko samopouzdanje pa sad imam zrelu samouverenost, rastavili me na delove da bih danas mogao da kažem da sam sklopio boljeg sebe nego što sam bio onda.
Blogdan

Artur Šopenhauer

U svakom slučaju bolje je da se razboritost pokaže onim što se prećuti nego onim što se kaže.

Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno, a ne duhovno bogatstvo, iako je sasvim sigurno da našu sreću ne čini ono što imamo nego ono što jesmo.

Od deset stvari koje nas ljute, devet nas ne bi mogle naljutiti kad bismo ih temeljito, otkrivajući njihove uzroke, razumjeli i prema tome upoznali njihovu suštinu i prava svojstva.

Udaljenost i duža odsutnost korisne su svakom prijateljstvu.

Ono što čovjek stekne uvidom i saznanjem do početka puberteta više je nego sve ono što nauči kasnije.

Uljudnost je nalik na vazdušni jastuk: u njoj možda i nema ničega, ali ona ublažava udarce života.

Skromnost je kod osrednjih ljudi poštenje, a kod uzvišenih licemjerje.

Neobrazovani ljudi imaju respekta prema grčkim i latinskim poslovicama.

Nema te apsurdne misli koju ljudi neće olako prihvatiti čim nam pođe za rukom da ih ubijedimo kako je ona opšteprihvaćena.

Ono što nas najposrednije usrećuje jeste vedrina uma. Ova je osobina sama po sebi i nagrada. Stoga bi razvijanje vedrine u sebi, valjalo staviti ispred svih drugih težnji.

Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.

Svačiji prijatelj je ničiji prijatelj.

Poštenje je vanjska savjest, a savjest unutrašnje poštenje.

Čovjek je jedina životinja koja nanosi bol drugima bez ijednog cilja sem želje da to učini.

“On je vrlo nedruštven”, to gotovo već znači: “On je čovjek velikih sposobnosti.”

Čovjek koji želi da učini zlo svome neprijatelju neka samo živo zamisli da je već učinio to zlo koje je htio, i da neprijatelj njegov već pati tjelesno ili duhovno od rana, bolesti, poniženja, siromaštva; neka samo to živo zamisli i shvati da je to djelo ruku njegovih. I najljući čovjek prestaće da se ljuti čim živo zamisli patnje svoga neprijatelja.

Sažaljenje prema životinjama vezano je veoma tijesno sa dobrotom karaktera, pa se može pouzdano reći da ne može biti dobar čovjek onaj ko je nemilostiv prema životinjama.

Aristotel ★ Platon ★ Sokrat

„Obrazovanje uma bez obrazovanja srca nije uopšte obrazovanje.“
Aristotel

Različiti ljudi traže sreću, na različite načine i različitim sredstvima, i kako bi napravili za sebe različite načine života i oblike vladavine.

Hrabrost je prva od ljudske kvalitete, jer to je kvaliteta koja jamči druge.

Stidljivost je ukras mladosti, a sramota starosti.

Loši ljudi su puni pokajanja.

Bilo tko može postati ljut, to je lako, ali se ljutiti se na pravu osobu i u pravo vrijeme i u pravu svrhu, a na pravi način, to nije u svačijoj moći i nije lako.

Svi ljudi su po prirodi željni znanja.

Sve ljudske aktivnosti imaju jedan ili više od ovih sedam uzroka: sreću, prirodu, prisilu, navike, razum, strast, želju.

Energija uma je bit života.

Zajedničke opasnosti ujedinjuju čak i najgore neprijatelje.

Učenje nije dječja igra, mi ne možemo učiti bez boli.

Nesreća pokazuje onima koji nisu stvarno prijatelji.

Vi nikada neće učiniti ništa u ovom svijetu bez hrabrosti. To je najveća kvaliteta uma uz čast.

Sreća je smisao i svrha života, cijeli cilj i kraj ljudskog postojanja.

Sreća ovisi o nama samima.

Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela.

Duhovitost je drskost koja je stekla obrazovanje.

Ono smo što stalno iznova činimo. Izvrsnost, dakle, nije jedan postupak, nego navika.

Nemoguće je da se sve dokazuje.

Nada je san budnih.

Svaki čovjek po prirodi teži znanju.

Platon


Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje.

Samo su mrtvi vidjeli kraj rata.

Znanje koje imamo je samo mrvica onoga što nemamo.

Razborit čovjek mora dizati svoj glas ako mu se čini da se državom loše upravlja, ali samo onda ako mu ne prijeti smrt.

Cijena koju dobri ljudi plaćaju za to što ne sudjeluju u javnim zbivanjima je to da njima vladaju pokvareni ljudi.

Čovjek može lako napraviti štetu, ali nemože svaki čovjek činiti dobro drugome.

Smrt nije najgora stvar koja se može dogoditi čovjeku.

Znanje je istinsko mišljenje.

Ljubav je ozbiljna mentalna bolest.

Čovjek – biće koje traži smisao.

Sokrat


Brak je nešto zbog čega se čovjek uvijek kaje, bilo da ga sklopi ili ne sklopi.

Iskustvo je najbolja škola, samo je školarina vrlo skupa.

Istina je ono što se kao zajedničko nalazi u mnoštvu pojedinačnih mišljenja.

Ja znam samo jedno, a to je da ništa ne znam.

Jedina prava mudrost je u saznanju da ništa ne znaš.

Knjige su hladni ali pouzdani prijatelji.

Ljenjivci nisu samo oni koji ne rade, već i oni koji mogu da rade bolje.

Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Treba znati šta je dobro da bi dobro činili.

Među prijateljima treba voljeti ne samo one koje žaloste naše nesreće, nego i one koji nam ne zavide na sreći.

Mladi ljudi koji žele da se uzmu naliče na ribice koje se igraju pred ribarskom mrežom: sve žure i guraju se da uđu unutra, dok se nesrećnice koje su već unutra uzalud muče da izađu napolje.

Najveća je sreća – ne roditi se.

Naš najvažniji cilj u životu treba da bude uzdizanje naše duše. Drugim riječima, napredak naših duhovnih i moralnih moći: da svakim danom sve više prosvjećujemo svoj duh i svakim danom se osjećamo sve više slobodnim i boljim.

Ne traži razgovor s mrtvacom, a ni dobročinstvo od škrtca.

Ne živi se da se jede već se jede da se živi.

Neistražen život nije vrijedan življenja.

Nije teško znati kako se nešto radi. Teško je samo to raditi.

Samo dobar čovjek može biti trajno sretan, dok hrđav mora biti nesretan.

Svako će znati da vam kaže koliko ima koza i ovaca, ali ne i koliko ima prijatelja.

Tjelesno obrazovanje treba da je jednako sa umnim obrazovanjem.

Treba više strahovati od ljubavi žene nego od mržnje muškarca.

Hermann Hesse

BITI SREĆAN

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.
Herman Hese

Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.

Mi možemo razumeti jedan drugog, ali svako od nas može da protumači sebe samog.

I najnesretniji život ima svojih sunčanih sati i, pod pijeskom i kamenjem, svoje sitne cvjetiće sreće.

Silnik propada zbog sile, gramzivac zbog novca, pokorni propada služeći, a onaj koji traži nasladu propada zbog slasti.

…imamo u duši i sve ono što je ikada živjelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i vragovi koji su ikada postojali….svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi.

Ja sam odabrao put egoista ili vjernika, pa obaveze prema vani smatram sporednima u odnosu na one koje dugujemo vlastitoj duši.

Nije sreća biti voljen. Svako voli sebe, ali voljeti drugog, to je sreća!

Nikada nisam živio bez vjere i ne bih niti dana bez nje mogao, ali sam cijeli svoj život mogao bez crkve.

Ništa na svijetu nije čovjeku odvratnije negoli da pođe putem koji ga vodi njemu samome!

Postoji neko zlo među ljudima koje ih sprečava da se udružuju i nagoni ih da između sebe otvaraju ponor. Jedino ljubav može da ih natjera da taj jaz premoste.

Sretan je tko umije da voli.

Sretni smo samo onda kada od sutrašnjeg dana ništa ne tražimo, a od današnjega sa zahvalnošću primamo ono što nam nosi.

Svaka inteligentnija vrsta humora započinje time da čovjek samoga sebe ne shvaća ozbiljno.

Što više ljubimo i darujemo se, to više naš život zadobiva smisao i vrijednost.

Zakon ljubavi nije zapovijed nego poziv na sreću.

Život svakog čovjeka je put ka samome sebi, pokušaj puta, nagovještaj staze. Nijedan čovjek nikad nije bio potpuno i do kraja on sam; ali svaki ipak teži da to postane, jedan mutno, drugi svjetlije, svaki onako kako umije.

Fjodor Dostojevski

Ako raj nije u samom tebi, nikad nećeš ući u njega.

Nikad ništa ne preduzimajte dok vas drži bes.

Svi ideali sveta ne vrede suze jednog deteta.

Lepota će spasiti ovaj svet.

Ništa na svetu nije teže od iskrenosti, i nema ništa lakše od laskanja.

Lagati originalno je skoro bolje nego ponavljati tuđe istine.
U prvom slucaju ti si čovek, a u drugom samo papagaj.

Oni koji znaju da govore, govore kratko.

Tajna čovečjeg bića nije u tome da živi, nego zašto živi.

Nekoga je bolje imati među neprijateljima nego među prijateljima.

Ako si se uputio prema cilju, i putem počeo da  zastajkuješ i kamenjem gađaš svakog psa koja na tebe laje, nikada nećeš stići na cilj.

Ako pri svakoj prijateljskoj usluzi odmah misliš na zahvalnost, onda nisi darovao, već prodao.

Ne može se voleti ono što se ne poznaje. Bilo da je reč o čoveku ili o narodu. Budite sigurni da svi oni koji svoj narod prestaju da razumeju i gube vezu sa njim, odmah i u istoj meri gube i veru očeva, postaju ili ateisti ili ravnodušni ljudi.

Zaljubiti se ne znači voljeti. Čovjek se moze zaljubiti i mrzeći.

Glupan koji je postao svjestan da je glupan nije vise glupan.

U srcu koje iskreno ljubi ili ljubomora ubija ljubav, ili ljubav ubija ljubomoru. Sasvim suprotno biva sa strašću.

Svemu ima granica, koju je opasno prekočaciti, jer kad je prekoračis, ne možeš više nazad.

Jovan Dučić

‎“Agresivnost neurotičnih ličnosti ispoljava se na različite načine. Tako u momentu agresivnosti možemo videti kriziranje i ogovaranje drugih ljudi. Poznat je tip čoveka koji ne može razgovarati o drugome, a da mu ne pripisuje čitav niz stvarnih ili izmišljenih nedostataka. Iza takvog ponašanja skriva se potreba da se smanji vrednost drugome ne bi li se tako istaklo vlastito savršenstvo. A takvu potrebu nosi u sebi samo čovek koji sam sebe ne smatra odviše vrednim, pa u vlastitim očima želi porasti na račun drugoga.“

Jovan Dučić

Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku.Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata – i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči.

Jovan Dučić

Velika je nesreća kad čovek ne zna šta hoće, a prava katastrofa kad ne zna šta može.

Naše mržnje škode nama, više nego našem protivniku.Govorite rđavo o nekom čoveku pola sata – i vi ste posle toga nesrećni i otrovni; a govorite pola sata o njemu dobro, pa čak i kad to ne zaslužuje, i bićete mirni i blaženi, čak i ponosni na lepotu svojih osećanja, ili bar na lepotu svojih reči.

Nije tačno rečeno da je svaki čovek kovač svoje sreće, tačno je, naprotiv, da je svaki čovek uvek sam kovač svoje nesreće.

Brak se najčešće sastoji od jednog lažova i jednog nasilnika.

Žena dobro zna da je slaba samo kad voli.

U jednom romanu ima više ljubavi nego u jednom velikom gradu.

Dve su prave i najveće čovekove nesreće, nemati zdravlja i nemati prijatelja.

Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, već od čoveka.

Nikad čovek ne može da kaže toliko mudrosti, koliko može da prećuti ludosti

Kad bi mladost imala filozofiju staraca, ne bi na svijetu bilo nijednog sunčanog dana.

Prva osobina primitivnog čovjeka je da se boji svega što ne razumije, a na prvom mjestu se boji pameti.

Sujeta je većinom osobina plašljivog čovjeka, pošto plašljivac ne može da živi nasamo: i to ne samo izoliran u samoći, nego ni izoliran u samoj istini. Plašljivac nije nikad u sebi, nego uvijek napolju, naročito u riječima.

Niko nema prava da bude očajnik; očajanje nije nikakvo uvjerenje, nego samo fizička nemoć, bolest ili najčešće glupost.

Meša Selimović

Plivaš ili potoneš
„Šta je to s nama i sa životom, u kakve se to konce saplićemo, u šta upadamo svojom voljom u šta nevoljom, šta od nas zavisi, i šta možemo sa sobom. Nisam vješt razmišljanju, više volim život nego misao o njemu, ali kako god sam prevrtao, ispada da nam se većina stvari dešava mimo nas, bez naše odluke. Slučajnost odlučuje o mome životnom putu i o mojoj sudbini, i najčešće bivamdoveden pred gotov čin, upadam u jedan od mogućih tokova, u drugi će me ubaciti samo druga slučajnost. Ne vjerujem da mi je unaprijed zapisan put kojim ću proći, jer ne vjerujem u neki naročit red ovoga svijeta. Ne odlučujemo, već se zatičemo. Strmoglavljeni smo u igru, punu nebrojenih izmjena, jednog određenog trenutka, kad nas samo ta prilika čeka, jedina koja nas može sačekati, u toku mješanja. Ne možes je zaobići, ni odbiti. Tvoja je, kao voda u koju padneš. Pa plivaš, ili potoneš“



„Postoje tri velike strasti. Alkohol, kocka i vlast. Od prve dve ljudi se mogu izleciti, od trece nikako.Vlast je najtezi porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik (i svako ljudsko dostojanstvo). Nedovoljna je, kao carobni kamen, jer pribavlja moc. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji sluzi svakoj budali, koja ga drzi. Odvojeni ne predstavljaju nista, zajedno kao kob ovog sveta. Postene i mudre vlasti nema, jer je zelja za moci bezgranicna. Coveka na vlasti podsticu kukavice, bodre laskavci, podrzavaju lupezi, i njegova predstava o sebi uvek je lepsa nego istina.
Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo misljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna. I ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni brzo izgube razum, i niko trpeljiv, jer mrze promenu. Odmah stvaraju vecne zakone, vecna nacela, vecno ustrojstvo i vezuci vlast uz Boga, ucvrscuju svoju moc. I niko ih ne bi oborio, ako ne postanu smetnja i pretnja drugim mocnicima. Ruse ih uvek na isti nacin, objasnjavajuci to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, izdajom prema vladaru, a nikom to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast kao nocni leptir na plamen svece.
Bez hleba narod moze ostati, bez vlasti nece“.


Žena je uvek zanimljiva kad je zaljubljena, tada je pametnija, odlučnija, ljupkija nego ikad. Muškarac je rastresen, ili grub, ili nerazmišljen, ili plačljivo nežan.


„Možda bi trebalo da ih mrzim, ali ne mogu. Ja nemam dva srca, jedno za mržnju, drugo za ljubav. Ovo što imam, sad zna samo za tugu. Moja molitva i moja pokora, moj život i moja smrt, sve to pripada Bogu, stvoritelju svijeta. Ali moja žalost pripada meni.“

“ Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka.“


„Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ge ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprečavanja grijeha nego zbog grijeha.“


”Boj se ovna, boj se govna i – prodje zivot “- Mesa Selimovic:)

„Najbolje se osjećam među jednostavnim ljudima pred kojima mogu da odbacim svoje oklope,da zaboravim komplekse i opreznost, s kojima mogu da se smijem,da kažem sve što mislim, ne plašeći se da će me pogrešno razumjeti.“ Mesa Selimovic
„Kako su ljudi glupi! Čine zlo, da im se zlo vrati.“ Meša Selimović

Život je izbor, a ne sudbina, jer običan čovek živi kako mora, a pravi čovek živi kako hoće. Život na koji se bez otpora pristaje je bedno tavorenje, a izabrani život je sloboda. Čovek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. Ako pristane na tuđi sistem mišljenja, on nema svojih razloga, pa ne može doći ni do svoje odluke. Kad odbaci tuđu odluku i nametnuti način mišljenja, svi su mu razlozi dostupni i svaki čin je moguć.
Meša Selimović

Mogu da misliim što god hoću, učiniti ne mogu ništa. U današnjem svetu ostaju nam samo dve mogućnosti. Prilagođavanje ili vlastita žrtva. Boriti se ne mozeš, kad bi i hteo, onemogućiće te na prvom koraku, pri prvoj reči, i to je samoubistvo, bez dejstva, bez smisla, bez imena i uspomene. Nemaš mogućnosti da kazeš ono što ti je na srcu, pa da posle i stradaš. Premlatiće te da ne progovoriš, da iza tebe ostane sramota ili ćutanje.  Mehmed Meša Selimovic

Šta smo to onda mi? Lude? Nesrećnici?
– Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaćeni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušća, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjećanjem stida zbog porijekla i krivice zbog otpadništva, nećemo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braća i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sačuvamo, a tako smo se izgubili da više ne znamo ni šta smo. Nesreća je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i nećemo iz nje. A sve se plaća, pa i ova ljubav. Zar smo mi slučajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe! Zar se slučajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodređenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, ali isto tako sigurno?
A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!
Meša Selimović

Život ovog naroda je glad, krv, muka; bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuđoj.

Ono što nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.

Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj. A velikaši će se vratiti kući, svi, da pričaju o slavi, i da preživjelima piju krv.

… tajna se duže pamti nego jasna istina.

Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.

Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.

Najmanje se govori kad te se najviše tiče.

… vrijeme uporno glođe čovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadržaja.

… uvek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan.

Ljudi se ustvari boje, zato su surovi.

Nijedan čovjek nije dovoljno pametan.

Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.

Kako su ljudi glupi! Čine zlo, da im se zlo vrati.

Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja…

Je li to mudrost, da ne očekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuđu? Gubitak je što je ta mjera sitna, a dobitak što ne tražimo više.

Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori.

Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.

San je ono što se želi, a život je buđenje.

Zar može čovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar može prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmičljanje o posljedicama, ne želeći da zna za njih? Eto, izgleda da može..Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od mučenja zbog odgovornosti…

REČI POZNATIH – MOĆ UMA
Johaann Wolfgang von Goethe

„Ako ljubav, radost, toplotu i slast ja sam sobom ne nosim – neće mi ih ni drugi dati. A ja, sa srcem punim blaženstva, neću drugoga usrećiti ako on stoji predamnom hladan i bez snage.“

Ah, najača kušnja je bijeda. I najmudrije ribe glad tjera na udicu.
Ako ti se ljudi ne dive ili ti ne zavide, nisi ni ti sretan.

Strasti su mane ili vrline, ali pojačane.
Beskoristan život je isto što i rana smrt.

Budi ljubavi dostojan ako želiš da budeš ljubljen.

Čovjek može voljeti samo ono biće za koje je uvjeren da će biti prisutno kada mu zatreba.
Da bi čovjek ispunio sve ono što se od njega traži, mora sebe smatrati većim nego što jeste.
Demokracija ne trči, ali ona sigurnije stiže do cilja.
Djevojka uvijek više vjeruje ljubljenome nego majci.
Dok živis, budi živ.

Ako sretnemo nekoga ko nama duguje zahvalnost, odmah se toga sjetimo. Koliko smo, pak, puta sreli nekoga kome mi dugujemo zahvalnost, pa se toga nismo sjetili.
I mali muškarac je muškarac.
Tko ima nauku i umjetnost, ima i religiju. Ko nema to dvoje, ni religije nema.
Tko je neupotrebljiv čovjek? Onaj koji ne zna ni zapovijedati ni slušati.
Tko mrzi žene, zapravo je prema njima galantniji od onoga koji ih voli; onaj ih, naime, smatra nesavladivima, a ovaj se još nada da će s njima izići na kraj.
Tko ne čini ništa za druge, ne čini ništa ni za sebe.
Tko se ne protegne prema pokrivaču tome ozebu noge.
Kuje nas i oblikuje ono što ljubimo.
Lijepo je misliti, još ljepše znati, a najljepše je promatrati.
Ludaci su najštetniji lopovi! Ukradu vam raspoloženje i vrijeme
Ljepota obuzdava svaku srdžbu.
Ljubav je slatko ropstvo, brak je ropstvo bez slasti.
Ljubav je štapić za šetnju, prijateljstvo je batina za put.
Ljubav odoljeva vremenu koje sve otima.
Ljubav se isprva naziva povjerenjem.
Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi.
Ljudi su lonci koji plutaju i međusobno se sudaraju.
Mi zapravo znamo ako malo znamo. Sa znanjem raste i sumnja.
Misliti je lako, raditi teško, raditi slijedeći svoju zamisao najteža je stvar na svijetu.
Misliti je zanimljivije nego znati, ali manje zanimljivo nego – posmatrati.
Mnoga se srca gube u opštem, samo se najplemenitije posvjećuje jednome.
Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom ćemo lako izaći nakraj. Istina počiva u dubini. Tragati za njom nije svačija stvar.
Mogla bi se roditi već odgojena djeca ako bi roditelji bili odgojeni.
Muškarac bi stvorio drugog muškarca, ako takav ne bi postojao, ali žena bi mogla da živi cijelu vječnost ne pomišljajući da stvori drugu ženu.
Najsretniji je, bio kralj ili seljak, ko pronađe mir u svojoj kući.
Najveće je iskušenje nemaština. I najmudrije ribe tjera glad na udicu.
Najveće se teškoće nalaze onde gdje ih ne tražimo.
Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.
Naše strasti su prave ptice feniksi: kad stara izgori, iz njenog pepela se odmah diže nova.
Ne moramo posjećivati ludnicu da bi pronašli poremećene umove; naša planeta je umobolnica svemira.
Nekoristan život je rana smrt.
Nema sunca bez svjetlosti, ni čovjeka bez ljubavi.
Nesreća oblikuje čovjeka i prisiljava ga da upozna samoga sebe.
Nezahvalnost je ipak oznaka slabih. Ja još nikad nisam vidio da je pravi čovjek nezahvalan.
Nikada ne smije čovjek, niti narod, misliti da je došao kraj. Gubitak posjeda lako nadoknadimo. Za druge gubitke nas utješi vrijeme. Samo jedno zlo je neizlječivo – ako narod sam digne ruke od sebe.
Nikad nije zaista ljubio onaj koji misli da je ljubav prolazna.
Ništa tako moćno, tako snažno ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh.
Nježnim riječima žene, plemenit čovijek daleko se odvuče.
Onaj ko ne umije da voli mora naučiti da laska.
Ono malo što znam zahvaljujem svom neznanju.
Osjećati se napuštenim, mora da je nešto užasno.
Pakost ne traži razlog, već samo uzroke.
Pametnom čovjeku je gotovo sve smiješno, mudrome gotovo ništa.
Pametnom čovjeku ne događaju se sitne gluposti.
Plemenit čovjek privlači plemenite ljude i zna kako će da ih zadrži.
Podcjenjivati neprijatelja prije smrti je glupost, poslije pobjede podlost.
Podijeljena radost je udvostručena radost.
Prava radost prestaje s uživanjem.
Reci mi s kim se družiš pa ću ti reći ko si. Znam li čime se baviš, tad znam šta možeš postati.
Sa znanjem raste i sumnja.
Samo nas nedaće života uče da cijenimo dobar život.
Samo se nikad ne daj navesti na prepirku! Mudri upadaju u neznanje kad se prepiru sa neznalicom.
Slobodni ste ako vam je savjest čista.
Sretan je i velik zaista samo onaj koji ne mora ni vladati ni pokoravati se da bi mogao nešto biti.
Sretan je onaj kome je majka priroda dala ljepotu, jer ga ona svugdje preporučuje i on nigdje nije stranac.
Svaka smjela ideja u početku izgleda kao ludost.
Svako želi biti neko. Niko se ne želi potruditi oko toga.
Svi ljudi bivaju u svojim nadama razočarani, u svojim iščekivanjima prevareni.
Teškoće rastu što se više približujemo cilju.
U pušenju ima zlobne neugodnosti i drske asocijalnosti. Pušaći zagađuju vazduh nadaleko i naširoko i guše svaku časnu osobu koja nije u stanju u svoju obranu i sama pušiti.
Uvijek imamo dovoljno vremena ako ga koristimo pravilno.
Vedrom se i svijet čini vedrim.
Za stado, svakako, nije dobro ako mu je pastir – ovca.
Zaista čovjek zna samo ako malo zna. Sa povećanjem znanja raste i sumnja.
Zbirka anegdota i maksima za svjetskog čovjeka je najveće blago, ako one prve umije na prikladnom mjestu ubaciti u razgovor i ako mu ove druge u pravi čas padnu na pamet.
Zemlja se oslobađa ljubavlju, a velika postaje djelima.
Zlato kupuje glas gomile, ali ti neće pribaviti ni jedno jedino srce.
Život je najljepši pronalazak prirode, a smrt njena vještina, da što bolje iskoristimo život.
Naime, tek ako suosjećamo, imamo čast o tomu govoriti.
Nijedna radost bez tuge ne biva!
O, draga, vjeruj, to što pameću krste ljudi često je samo kratkoumlje tašto.
Samo je onaj srećan ko voli da daje.
Čovjek čezne za potocima života, ah, i za izvorom života.
Ne, ne, đavo je sebičnjak i ne čini lako ništa zabadava što je nekome drugom od koristi.
Blago onom ko čisto poštenje u grudima nosi, taj se nikad ne kaje ni za kakvu žrtvu.
Krv je sasvim neobičan sok.
Djelatan je čovjek samo kad nikad odmora nema.
Jeste, ja sam samo bludeći putnik, gost i došljak na ovoj zemlji! A zar ste vi nešto više?