Poput morskog prostranstva neograničena je tvoja sloboda, poput oceana duboka, poput neba visoka. A ti, zemaljsko dijete, umočiš vrh nokta malog nožnog prsta u pličaku gdje ne možeš iskusiti ništa od njenog prostranstva, dubine niti plavetnila. Nije ni čudo da imaš osjećaj da se gušiš u bari ustajalog života u kojoj klija sve osim tebe oduzimajući ti životni prostor. Ali tome i jest mjesto tu gdje se nalazi, tebi nije.
Tvoja veličina je jedno s dubokim, visokim i prostranim.
Dok god dozvoljavaš strahu da te drži na skučenosti postojanja, u ništa se ne možeš preliti, niti se iz tebe išta može preliti, ni sa čim spojiti, ni sa kim ujediniti. Ostaješ usamljena kapljica u moru istih takvih koje trebaju osjećaj cjeline da bi znale da su jedinstvene. A rođen si s toliko toga za dati, s nevjerojatnim talentima koji trebaju prostora, trebaju slobode da bi postali djela.
Taj strah nije dio tebe, samo zakorači, a on će ostati u pličaku zajedno s ostalim ….
Ako ne možeš, pozovi me, podsjetit ćute kako se zamahuje kroz to plavo savršenstvo postojanja. Vidjet ćeš da se i krilima može plivati, perajama letjeti, slobodno postojati i po prvi puta ćeš osjetiti ono što zaista jesi: Jedinstven u Jednom.
Нема коментара:
Постави коментар