Prijateljstvo po Aristotelu

Jedna od najvećih vrijednosti koje imamo u životu je zasigurno prijateljstvo. Od postanka čovjek je suočen s prijateljstvom, svaki čovjek razmišlja o njemu i teži ka iskrenom prijateljstvu. Mnogi umovi čovječanstva potaknuti prijateljstvom su ostavili iza sebe niz dijela u kojim daju objašnjenje pojma “prijateljstvo”. Jedan od najvećih među njima je svakako grčki filozof Aristotel, koji je najveći dio svoga poznatog etičkog djela Nikomahova etika, posvetio problemu prijateljstva. Prije 25 stoljeća Aristotel je za prijateljstvo upotrebljavao riječ φιλια a mi je prevodimo kao prijateljska ljubav ili samo ljubav.

Aristotel toliko uzdiže ljubav, da kaže da je ona najpotrebnija za život i to svim ljudima, svih uzrasta i položaja. Ali, nisu svi mislioci kao Aristotel vrednovali prijateljstvo, i samatrali ga ne samo potrebnim već i iznimno lijepim. Mnogi od mislilaca su zbog svojih negativnih iskustava s lošim prijateljima ili što su smatrali su sami sebi dovoljni, sa skepsom pisali o prijateljstvu.

Prijateljstvo i ljubav su međusobno isprepleteni, ta dva pojma su usko povezana. Onaj ko voli želi da mu voljena osoba bude i prijatelj, a isto tako želi i da ga prijatelj voli. Ljubav i prijateljstvo traže uzajamno primanje i davanje, dakle jednu otvorenost. I kod Aristotela se javlja ta međuovisnost prijateljstva i ljubavi. Prema njemu postoje tri stvari zbog kojih ljudi vole i koje su dostojne voljenja: ili je to dobro, ili je korisno ili je ugodno.

Ako neko voli radi koristi, on tu osobu ne voli radi nje same, nego zbog toga što mu ta osoba donosi neku korist pa si takvi traže adekvatnu osobu, to prijateljstvo i ne možemo nazvati pravim prijateljstvo. Također ako neko voli radi užitka, on ne voli tu osobu radi nje same već samo zbog toga što je njima samima dobro, i samo misle na svoje interese a ne i na bližnjeg svog. Takva prijateljstva se lako rastavljalju, i to kada prestanu predstavljati ugodu ili korist jedni drugima, ili ako im se užici promijene.Takva prijateljstva su zasnovana na nebitnim razlozima, jer se osoba ne voli kao osoba.  Aristotel je smatrao, da se mladi uglavnom vole radi užitka, pa im se i užici mijenjaju kao i prijateljstva.

Prema Aristotelu treća vrsta prijateljstva je kada prijatelj prijatelja voli prvobitno radi njega samog, a ne prvobitno radi užitka ili koristi. Takvo prijateljstvo je ujedno ugodno ali i korisno. Ono je postojano, i moguće je samo među dobrim i čestitim ljudima. Prava prijateljstva su rijetka, jer je i dobrih ljudi malo. Ali, često se postavlja pitanje da li je to tako? Da li je među nama toliko malo pravih prijateljstva i dobrih ljudi?

I sam Aristotel se pitao: “Može li biti prijateljstva među bilo kakvim ljudima, i mogu li i loši ljudi biti prijatelji ili samo oni dobri? On poistovjećuje dobre ljude i prijatelje, na istom mjestu. Za pravo prijateljstvo je potrebno puno truda i privrženosti, jer prijatelj se često mora poistovjetiti sa svojim prijateljem da bi ga razumio i da bi magao uvijek biti tu za njega. Prijateljstvo zahtjeva vrijeme i strpljenje, jer svi prijetelji zajedno proživljavaju poteškoće i nesuglasice,  ali samo ako ostanu vjerni znak je da su dobri prijatelji.

Često se postavlja pitanje: Treba li prijatelj prijatelja, više u sreći ili nesreći?

Nužnije je u nesreći,  ali je ljepše u sreći. Zapravo prijatelji su uvijek potrebni, kada je čovjek u nesreći pa to podijeli s prijateljem lakše mu je, a kad je u sreći pa svoju sreću podijeli s prijateljem bude još sretniji. Aristotel je često sebi nametao pitanje: Da li trebamo voljeti više sebe ili druge?  Po njemu čovjek treba prvo voljeti sebe pa druge, jer kako se čovjek ophodi prema sebi tako će se ophoditi prema drugima. Dobri ljudi žele dobro sebi ali žele i drugima, žele živjeti i uživati u životu ali to žele i drugima. Što znači da će stabilna i dobra osoba imati, dobro i čvrsto prijateljstvo.

Iako je Aristotel živio davno, kada čitamo njegova djela možemo uvidjeti da je prijateljstvu pridavao veliku važnost. Aristotelovo djelo na neki način opisuje naše savremeno društvo, u kojem su prava prijateljstva rijetka, u kojem su moralne vrijednosti pale u drugi plan. Svakako treba pročitati Aristotelova djel,a jer etičari i moralisti smatraju Aristotela jednim od stubova znanosti o moralu.

(Ono što za sebe mogu reći je da sam najbogatije biće na svijetu, jer imam par pravih istinskih prijatelja koji su uvijek uz mene i ja uz njih u dobru i u zlu, smijehu i plaču.... O mojim prijateljima mogla bi pisati knjige, ali ni to ne bi bilo dovoljno. Jer moja ljubav prema njima je prevelika da bi se mogla opisati riječima. 

Nikada nemojte zaboraviti prijatelje i okrenuti im leđa, nego ih volite upravo onakve kakvi oni i jesu.)