субота, 21. децембар 2013.

Nаjveće dobro koje jednа osobа može učiniti je proći kroz trnje i nаći ružu u duši neke druge osobe. 
To je prаvа ljubаv premа svom bližnjem, dа uz sve njegove mаne otkrijemo i sve njegove kvаlitete.
Pomoći mu dа prebrodi svoje greške i ostvаri svoje snove, otkriti mu ružu kojа živi duboko u njemu i kojа se polаko probijа kroz trnje i nа krаju procvetа stotinаmа cvetovа.
Nаš zаdаtаk nа ovom svetu je pomoći drugimа pokаzujući im njihove ruže а ne trnje, i sаmo tаdа ćemo moći dаti i osetiti ljubаv premа svim ljudimа. Ako nаm to uspe ondа će i u nаšem vlаstitom vrtu procvetаti ružа!

N.N.

@ Dominique

субота, 7. децембар 2013.

~ Naše glupe reakcije ili kada zaboravimo voljeti ~

Možemo se pitati zašto bismo se i željeli popraviti na bolje kada smo toliko puta i sami bili povrijeđeni i kad od drugih ne možemo očekivati više, pa zašto onda i pokušavati? No, ako se to pitanje pojavilo, imamo dodatni znak da s našom ljubavi nešto nije u redu. Mi smo, barem na trenutke, zaboravili kako zapravo voljeti te da ljubav rađa ljubavlju.


Često u svojoj kompliciranoj svakodnevnici reagiramo prebrzo, krivo, burno, pretjerano, strogo, bezobzirno, bezobrazno – što naravno shvatimo tek kada se čini da je prekasno.
Tako reagiramo kada branimo svoj ego, kada osjećamo da su dodirnute naše (skrivene) slabosti i stare rane. Te reakcije su rezultat obuzetosti strahom i/ili trenutne nemoći davanja ljubavi i kvare nam potencijalno lijepe i kvalitetne trenutke te odnose s drugima.
Znamo koliko je to nepotrebno i štetno, te ako odvrtimo film unatrag do trenutaka kada smo tako reagirali, vjerojatno se pitamo – što nam je tada bilo? Zašto smo tako reagirali, kad to nismo zapravo mi i kada te reakcije ne odražavaju naše stvarne osjećaje?
U suštini, radi se o dvije stvari tj. dva temeljna osjećaja:  ljubav i strah. Ili smo osjećali da ne dobivamo dovoljno ljubavi ili naša ljubav nije prihvaćena onako kako bismo mi to željeli. S druge strane, možda smo tako reagirali jer se bojimo, a strah (od bilo čega) može biti vrlo eksplozivan pokretač negativnih reakcija. Iako se može činiti jednostavnim pronaći uzroke svog ponašanja, dobro znamo da nije lako upravljati svim svojim reakcijama.
Možemo se pitati zašto bismo se i željeli popraviti na bolje kada smo toliko puta i sami bili povrijeđeni i kad od drugih ne možemo očekivati više, pa zašto onda i pokušavati? No, ako se to pitanje pojavilo, imamo dodatni znak da s našom ljubavi nešto nije u redu. Mi smo, barem na trenutke, zaboravili kako zapravo voljeti te da ljubav rađa ljubavlju.
Ako zapravo volimo i „radimo“ na toj ljubavi, same reakcije nam nisu napadačke i uzvratničke, jer znamo da ljubav nije takva. Na prvu, druge ne shvaćamo negativno i stresno, znajući da su i oni u životnoj borbi za ljubav, isti kao i mi. Ako volimo, onda potičemo i tražimo dobro, a ne loše. Iako će se loše stvari događati i suočavat ćemo se s raznim kušnjama, težnja za ljubavlju i naše pružanje ljubavi pomoći će u poticanju dobroga i kod vrlo zahtjevnih situacija i odnosa.
Svi znamo što je zapravo potrebno, jer je vještina „voljeti“ svima urođena kompetencija. Pa kako se onda usavršavati u ljubavi?
Evo nekoliko savjeta stručnjaka: 
1. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (1 Kor 13, 4-8)
2. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! (Iv 15,12)
3. Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22,39)
4. Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik od zla i usne od riječi prijevarnih. (1 Pt 3,10)
5. Obilovali milošću, mirom i ljubavlju! (Jd 1,2)
U konačnici, svaki naš napor motiviran je težnjom za dobivanjem ili pružanjem ljubavi. Ljubav, koja jedina može nadvladati strah, prirodno usađena u svakome od nas, je nešto u što se najviše isplati ulagati. Ostaje nam svojim djelima odgovoriti na pitanje: kakvi smo mi investitori?
Sanja Martinović

понедељак, 25. новембар 2013.

ODAZIV MISTIČNOM POZIVU



Nekome tko od života ima prevelika očekivanja u smislu materijalnih postignuća, ostvarenja ili "uspjeha" i koji vrednuje sebe samo u okviru tih odrednica, život se može činiti kao velika hrpa besmisla, nešto poput suvišnog tereta, kao muka koju treba izdržati, pa čak i kazna koju treba odslužiti, posebno ako očekivani "uspjeh" izostane. Duboko izgubljeni u labirintu osobe, ljudi često ne vide izlaz iz košmara vlastitog uma, zbog čega se razvija očaj i depresija uslijed kojih se rađa jedan generalni otpor i revolt prema životu koji truje naš um i guši naše biće. Ali usprkos tome, NEŠTO nas svako jutro budi i zove u novi dan, dajući nam priliku da prepoznamo i da se prisjetimo svoje istinske prirode. Nešto je tu veće od našeg uma što strpljivo čeka da prođu sve naše dileme, gunđanja, jadikovke i neprihvaćanje, što mirno podnosi svu gorčinu i tvrdoglavost uma. Nešto je toliko dobro i milostivo da nastavlja održavati funkcioniranje našeg tijela dok mi tratimo svoje vrijeme jadikujući nad životom i svojom sudbinom, čak i dok ga zlostavljamo, nešto s velikom ljubavlju pokreće naše srce dajući nam priliku da u svakom novom i svježem trenutku uvidimo vrijednost i dragocjenost života, da prepoznamo ljepotu i svetost našeg istinskog Bića koje nas doziva: "Dođi i pronađi me ovdje izvan zaglušujuće buke misli i žamora želja, izvan dosega prosudbe, pravog i krivog. Ostavi sve to za trenutak i dođi ovdje. Ja sam uvijek TU, čekam te u samoj srži bivanja. Pusti neka sve bude, neka svijet i sve u njemu ide svojim tokom, neka se život nastavi odvijati svojim vlastitim ritmom, prestani s oprezom i zebnjom paziti na njega, riješi se tereta potrebe da neprestano kontroliraš njegov tijek, da procjenjuješ što je bilo i projiciraš kako bi trebalo biti. Ne tragaj za mnom u izgubljenim koridorima vremena, jer tamo ćeš pronaći samo moj odjek koji te upućuje prema jedinstvenosti i svetosti ovog trenutka SADA.

Stoga, opusti se, udahni duboko i osjeti svježinu i ljepotu ovog ovdje i sada. Odmori se u prirodnoj lakoći bivanja, u tišini koja, iako bez posebnog sadržaja, nije ni dosadna ni prazna nego iz čijeg središta prividne praznine izvire punoća tihe i trajne radosti, jedno razumijevanje i prepoznavanje čije očitovanje ispunjava cijelo biće svjetlom i spokojem. Ostani u tome, uroni u ocean prisustva ovdje i sada, neka to bude mjesto našeg sastanka. Navrati kad god osjetiš poriv da budeš u tihom zajedništvu i oduševljenju pred kojim riječi nemaju značenje. I premda me vjerojatno nikada nećeš "vidjeti" kao nešto pojavno, prepoznat ćeš me po ushićenju od pogleda na prve zrake jutarnjeg Sunca ili duboko zvjezdano nebo, po tajnovitom sjaju u očima drugih živih bića, po mističnoj radosti koja se iz ničega rađa u tvom srcu, po zahvalnosti koja se razlijeva cijelim tvojim bićem samo zato što jesi... Znat ćeš da sam sve to JA, tvoja vlastita duša, tvoje jedino i vječno sebstvo koje si i TI SÂM. Među nama nema razdvojenosti osim one zamišljene."

Usprkos prividnom kaosu i ludilu koji dominiraju carstvom uma, u bivanju, nekako dolazite do razumijevanja da se sve stvari savršeno poslože i svi poslovi završe uspješno bez napora, prirodnim djelovanjem u kojem nema ni hitnosti ni žurbe, a bivanje se uvijek nekako pobrine da sve sjedne na svoje mjesto. Svi prividni problemi i brige oko kojih se prethodno stvaraju drame i kojima se pridaje toliki značaj i na koje se rasipaju ogromne količine energije se naposljetku sve čarobno razrješavaju i utapaju u neizmjerno dubokom i prostranom oceanu bivanja... Ako pogledate malo bolje, u životu ništa što prkosi bivanju nije uistinu BITNO! Ništa od toga nije doista važno. Svi ratovi, svi sukobi koji su se ikada dogodili su prošli, ništa iza njih nije ostalo. Ništa se njima nije postiglo. Nitko se ne sjeća razloga zbog kojih su započeli, niti je to bilo kome važno. Ono što iza sebe ostavlja pustoš i razdor nema uporište u istini i samim time pada u zaborav. Dok, s druge strane, ono što je dobro i što je u skladu s bivanjem se vječno pamti i prenosi jer ima svoje uporište u istini i uvijek je aktualno. Sve akcije, sve radnje, sveukupna dinamika i aktivnost uma koja mreška mirnu površinu bivanja i prkosi joj stvarajući valove bijesa, ljutnje, nasilja i podjele, nastojeći ju pobijediti i iskorijeniti, na kraju utihne i utapa se u sverpožimajućem i npreglednom prostoru tišine bivanja! Bivanje ostaje netaknuto, neuznemireno. Sva nastojanja su uzaludna, svaka borba je unaprijed izgubljena, ništa ne može nadvladati mir. Ništa ne može opstati nasuprot veličanstvenoj moći Bića. Um je naposljetku onaj koji gubi bitku i sam izgara u tom uzaludnom nastojanju. Vidjeti jasno ovu istinu je samo po sebi najveći uspjeh. Kao što je to savršeno primijetio netko od učenika u knjizi Sri Nisargadate Maharaja "Ja sam To": "Čini se kao da zlo uništava samo sebe vlastitim uspjesima, poput vatre koja uništava svoje gorivo. A dobro se, poput života, neprestano obnavlja."
Kako moćno zapažanje.

Dakle, tko je tu da uspije, i u čemu?

U tom kontekstu percipiranja života, jedino moguće i relevantno mjerilo uspjeha, ako za njim više uopće ima i potrebe, je dublje i šire razumijevanje sebe. To je temeljni pokazatelj istinskog uspjeha. Koliko ljubavi, radosti, mira i razumijevanja ima BAŠ SADA u ovom trenutku u našem srcu, za koliko živih bića ima mjesta u našem srcu upravo sada? Koliko smo u stanju druge doživjeti kao svoje a ne tuđe, kao različite inačice samih sebe? Jedino to je važno. TO samo po sebi JE PROSVJETLJENJE!

Druga je stvar to što mnogi od prosvjetljenja ili samospoznaje očekuju neku vrstu "specijalnih efekata" praćenih dobivanjem posebnih supermoći, ili gledaju kakvu će osobnu korist izvući iz toga što su prosvjetljeni. Tako da i prosvjetljenje u tom kontekstu postaje pitanje uspjeha kojeg treba ostvariti i prestiža koji ih izdvaja u odnosu na druge. Ali to je sve zamišljanje, to su sve samodopadne igre uma.

Jedina prepreka koja nas drži razdvojenima od spoznaje našeg sebstva i koja uzrokuje pojavu uvijek novih sumnji je naša vlastita imaginarna ideja o nama kao tragaču koji se postupno kreće prema prosvjetljenju i koji će ga sigurno dosegnuti tamo nekada u nekoj nedefiniranoj točci budućnosti! Sam taj misaoni konstrukt je onaj koji paradoksalno odgurava od nas spoznaju da već JESMO TO i ostavlja nas u ponoru nesigurnosti i vječne neizvjesnosti. Ali budućnost ne postoji, SVE JE SADA! Vrijeme postoji samo kao alat preko kojeg um registrira događaje, promjene i pohranjuje ih u memoriji. I kao takvo, vrijeme je vrlo korisno, dragocjeno, praktično i ima svoju dublju ulogu u cijeloj ovoj igri manifestacije. Ono nam ukazuje na nešto bitno. Njegova uloga je u tome da se pomoću njegovih ograničenja prisjetimo svoje bezvremene prirode kao čiste prisutnosti. Ono daje priliku umu da preko jedinstvene i neponovljive prirode kretanja i odvijanja pojavnosti prepozna ono što je neprolazno i uvijek prisutno u osnovi svega – prisutnost. Vrijeme ne postoji izvan uma, izvan uma je samo bivanje.

Mi svojom pozornošću i pridavanjem važnosti mislima omogućavamo svom vlastitom umu da postane tamničar našeg Bića! Predali smo svu svoju moć umu da on odlučuje što je najbolje za nas, kako bi se trebali ponašati, što misliti, što je prikladno a što nije. Kod donošenja svih bitnih odluka konzultiramo se primarno s njim a gotovo uvijek zanemarujemo Biće. Ali pritom nekako kao da gubimo iz vida činjenicu da bez Bića nema uma, nema osobe. Um svu svoju snagu tek posuđuje od Bića, od osjećaja "Ja jesam" na kojega onda lijepi svoju priču. Ali Biće je taj temelj koji daje život umu, taj potporni stup koji na svojim ramenima nosi osobu i zahvaljujući kojem ideja o osobi može rasti i činiti se samostalnom. Mi smo zapravo slugu pretvorili u gospodara a gospodara u slugu. Dali smo konju uzde da upravlja kočijašem i vodi kočiju u provaliju besmisla i ludila. I što je najbolje, sve ovo možemo "znati" umom, na teoretskoj razini možemo biti "profesori duhovnosti" ali da istovremeno nikada nismo spoznali dubinu, živost i neposredno osjetili toplinu i punoću onoga što jesmo, što naše sebstvo u suštini jest. Bez tog osjećaja, naš um ne zna što bi učinio sa svim tim naučenim i nataloženim "hladnim" znanjem koje nema gdje primijeniti zbog čega postaje ogorčen, ciničan i perfidan.

Upravo zato, nema drugog puta prema bivanju nego jednostavno BITI TO ČISTO BIVANJE! Okrenuti svoju pozornost prema ovome što je ovdje upravo sada i biti s tim. A jednom kad smo svjesno to, naš um se nekako pročišćava sam od sebe i rastapa u savršenoj jasnoći i razumijevanju koje nadilazi svako znanje... Tada shvaćamo da se gubitkom osobnog identiteta ništa ne gubi, nego se sve najbolje kvalitete zadržavaju ali istovremeno i proširuju. Tek tada, zapravo, naš intelekt ostvaruje svoj puni potencijal i ispunjava svoju svrhu, da bude glasnogovornik u službi BIĆA čime se i sam oplemenjuje i obogaćuje. Sve duhovne kvalitete poput suosjećanja, razumijevanja, mudrosti, ljubaznosti, strpljivosti, iskrenosti i neprosuđivanja za koje se obično smatra da ih se treba razvijati i usavršavati kroz dugotrajnu praksu i odricanje su same po sebi već prisutne u tome, pri jednostavnom dodiru uma sa svjetlošću čistog bivanja, zbog čega um postaje istinski zdrav a istina bića se prirodno i jasno zrcali u njemu.

Cijeli smisao duhovnosti i samospoznaje nije u postignuću, nego u spoznaji DA SE NEMA ŠTO POSTIĆI! On leži u prirodnom odazivanju na taj mističan poziv iz dubine nas samih da se prestane slijepo slijediti um na njegovim neprestanim hirovitim skokovima iz prošlosti u budućnost i ostane sam sa sobom u bivanju sada. Da se prestane biti bespomoćna žrtva straha da nećemo preživjeti i počne ŽIVJETI taj život za kojeg se bojimo da ćemo ga izbugiti! To je svjesni pomak u doživljaju od skučene ideje o sebi kao osobi prema široj prisutnosti.

blog.dnevnik.hr/novavizija

четвртак, 21. новембар 2013.

BUDITE PRIJATELJ I OGLEDALO DRUGIMA



Kad jednom neposredno u svom srcu osjetimo toplinu dodira te jasne i nepobitne spoznaje da je sve dio JEDNOG NAS, da se ispod svog ovog šarolikog plašta dinamične pojavnosti i fluidne površinske raznolikosti krije ta jedna zajednička duša ljubavi koja udahnjuje život cjelokupnom postojanju i koja se zrcali jasno u dubini očiju svih, to jedno čisto, nevino i mirno biće koje je jedinstveno, moćno i neponovljivo predivno u svakom svom pojavnom izražaju a opet u suštini isto, zajedničko svima, naše cijelo biće preplavi duboki i iskreni osjećaj poštovanja prema svakom obliku života uslijed kojeg nikada više ne možemo učiniti nešto što bi povrijedilo nekog drugog, jer više ne živimo u iluziji odvojenosti u kojoj moramo nešto postići i nadmetati se s nekim u pokušaju da im otmemo nešto ili prisvojimo nešto, jer mi nismo suprotnosti. Ali ovdje ne govorim o zamišljanju ili mentalnim pokušajima uživljavanja u tu nekakvu apstraktnu ideju jednote koja od nas zahtijeva umni napor, nego jednostavno, kad bez prosudbe, čisto i svježe, iskreno pogledate u oči drugog živog bića i tamo jasno vidite svoj vlastiti odraz, cijelo vaše biće prožme taj mistični i duboki osjećaj suštinske bliskosti i istovjetnosti koji grije vaše srce i rastapa sve naučene i nametnute podjele. 
Tek tada jasno shvaćate tko se zapravo nadmeće, sukobljava i zbog čega. Samo um sa umom za svoju iluzornu dominaciju i prestiž! Ništa drugo se ne nadmeće. Bivanje se nikada ne nadmeće sa bivanjem. Prostor se ne nadmeće sa prostorom za prostor. Sloboda se ne nadmeće sa slobodom za slobodu, ona jednostavno jest! Spoznaja da je sve to jedna esencija je ono što usmjerava naš život prema mirnom suživotu i pomaganju u svrhu ostvarivanja najveće dobrobiti sviju. Tada istinski zakoračujete izvan iluzije i gledate sve iz tog dubljeg mjesta jednote u kojem nema prosuđivanja, samo jedno šire razumijevanje svega. To je situacija u kojoj vas ja ne moram poznavati osobno da bih mogao voljeti ono što vi jeste, jer znam da smo mi jedno biće, jedna svjesnost. I upravo je TO mjesto na kojem prestajete imati neprijatelje! Naravno, drugi, uglavnom nesvjesni ove istine, vas i dalje mogu smatrati svojim neprijateljem, ali ono što je jedino važno u cijeloj priči je to da vi ne pristajete biti njihov neprijatelj, koliko god oni željeli da vi to budete! Vaša odluka da budete prijatelj je jedina važna i ona koja sve mijenja! A ta odluka može proizaći jedino kao posljedica tog dubljeg razumijevanja života i samih sebe, kao posljedica jasnog uviđanja istine.
Jer tu shvaćate da svatko tko prema vama bez razloga ima neprijateljske namjere i tko vam prilazi sa srdžbom, zamjeranjem ili ljutnjom je i sam povrijeđen ili prestrašen i tu srdžbu, bijes i povrijeđenost nosi u sebi tražeći načina da ju oslobodi kako bi se mogao iscijeliti! Pažljivo promatranje će vam pomoći da uvidite jasno da vi niste uzrok njegovog neprijateljstva. Međutim, ono što se obično događa na svakodnevnoj ego razini je to da, kada nam netko uputi neprijateljsku energiju ili je neljubazan, npošten i grub prema nama, kada nas želi povrijediti ili omalovažiti, mi automatski njegove riječi prihvaćamo kao istinite i u pokušaju opravdavanja svog vlastitog ega reagiramo protunapadom, uzvraćajući istom mjerom! Shvaćate? Ono što se pritom događa je da se samim time rasplamsava sukob u kojem dva povrijeđena ega još više povređuju jedan drugoga i stvaraju rane koje se utiskuju još dublje u ego um, zatvarajući na taj način začarani krug patnje i mržnje koji se nastavlja u beskonačnost. Samim time, ni vi niti ta druga osoba nema priliku iz ovakvog vida komunikacije nikada ništa naučiti, nema priliku sagledati svoje reakcije i prepoznati uzroke i prirodu svog ponašanja.
Stoga, jedini način da prekinemo začarani krug patnje i povrjeđivanja je taj da budemoOGLEDALO DRUGIMA! Što to u suštini znači? To znači da na nečiju neljubaznost uzvraćate ljubaznošću, da na nečiju uvredu ne uzvraćate uvredom, nego lijepom riječju, mirnoćom, da na nečiju neiskrenost ne reagirate povrijeđenošću nego budete iskreni, bezuvjetno, bez obzira što ste vi u pravu. Jer vi znate istinu, i to je dovoljno. Podarite drugima svojim nereagiranjem prostor tišine u kojemu će se ogledati njihove reakcije, u kojemu će njihova neiskrenost, neljubaznost, njihova ljutnja i povrijeđenost postati vidljive i odraziti se njima samima, prostor u kojem će progovoriti njihova vlastita savjest. Kad tad, oni će shvatiti uzroke svojih postupaka i to je jedino važno. Nema veze što su drugi neiskreni, prijetvorni, nepošteni, surovi, kruti, indiferentni i hladni. Vi budite uvijek prijatelj, budite uvijek iskreni. Djelujte iz istine.Gledajte u njima to istinito biće koje jesu ispod svih tih gustih slojeva njihovih vlastitih iluzija i obraćajte im se izravno na razini srca, uvijek svjesni vaše izvorne jednote.
To je u suštini istinsko značenje izjava poput “okreni i drugi obraz” i “tko tebe kamenom ti njega kruhom”. To je nemoguća misija za svakoga tko čvrsto drži do svog ponosa i osjećaja samovažnosti! Zato se to čini tako teškim i predstavlja najveći izazov svakom egu! Jer to je nešto što se ne može odglumiti, što se ne može naučiti. To jedino može doći iskreno iz nas kao posljedica neposrednog shvaćanja i dubljeg razumijevanja. Bez obzira na uvriježeno ego vjerovanje, to nije čin budale ili slabića koji nema hrabrosti uzvratiti udarac. Ne, to je upravo čin onoga koji je nadišao ograničenja vlastitog ega i uvidio sav besmisao ponosa. Zato se kaže: “Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze…”
Takav čin je moguć jedino iz dubokog i iskrenog suosjećanja koje se rađa iz šireg razumijevanja i jasnog uvida da drugi ljudi nisu naši neprijatelji nego jednostavno odrazi nas samih, naša braća i sestre, draga bića koja pate uhvaćena u vihoru iluzije nesvjesna svoje prave prirode! Sve bolesti i devijacije koje se pojavljuju u našoj međusobnoj komunikaciji i u načinu na koji se odnosimo jedni prema drugima, poput nepoštenja, prosuđivanja, osuđivanja, mržnje i nasilja, proizlaze iz ograničene i uvjetovane percepcije, iz neznanja o našoj istinskoj prirodi i nedostatka razumijevanja. Mi smo toliko uronjeni u uskogrudnu percepciju našeg uma koji zbog nedostatka mirnoće i pažljivosti sve doživljava reaktivno i površno, tako da nije u stanju vidjeti stvari onakve kakve one doista jesu. Od sve ove ogromne veličanstvenosti i ljepote života mi zapažamo samo taj jedan sićušni uvjetovani fragment patnje kojemu pridajemo svu svoju pozornost tako da on onda postaje naša jedina stvarnost, dok smo za sve drugo slijepi…
Zato, vidjeti jasno gdje leži uzrok te bolesti i otuđenja je prvi korak prema ozdravljenju. Jer, dok ne postanemo svjesni gdje je korijenski uzrok tog stanja, nastavit ćemo se i dalje uzaludno boriti protiv njegovih beskonačnih posljedica.
To je vrlo slično situaciji kad shvatite da je netko u vašoj okolini bolestan. Što ćete učiniti sa bolesnim čovjekom koji oko sebe širi zarazu? Hoćete li ga napasti zato što je bolestan i izopćiti ga ili ćete mu pomoći da ozdravi? Shvaćate? To je ključno pitanje! Hoćete li djelovati iz suosjećanja i Ljubavi ili iz osude i indiferentnosti. To je ta prekretnica koja čini razliku između iscjeljenja i dubljeg ranjavanja. Jer, u jednom i drugom slučaju je jasnoća prisutna, ali bez Ljubavi i suosjećanja, rezultat je hladnoća i produbljavanje patnje.
To možete potvrditi neposredno iz svog iskustva. Svaki put kad djelujete iz Ljubavi i dajete drugima slobodu da jednostavno budu to što jesu, kada ništa ne silite, vaše cijelo biće je u miru, vi ste savršeno mirni i spokojni, vaše tijelo i um su u optimalnoj ravnoteži, sve u vašem životu je u skladu i harmoniji. To je jedino moguće kad volite! Jer, kad volite, ta toplina ljubavi iz vašeg srca rastapa sve krute i hladne ograde uma oko vas i vi se krećete zajedno sa tokom slobode. Jedino kad djelujete iz iluzije o odvojenosti, tek kad kroz vlastiti um, strahom stvorite ogradu od Ljubavi koja je posvuda oko nas, tek kada želite kontrolirati nešto i silom nešto promijeniti, postići ili podčiniti isključivo sebi, pojavljuje se neminovan otpor jer nastojite plivati suprotno bujici slobode i istine! Sve što ide protiv slobode i istine neminovno nailazi na otpor! Otpor koji stvara neravnotežu, a koja dovodi do patnje.
Patnja je prvi simptom bolesti koja se zove sebičnost i nepoznavanje sebe, i koji nam jasno ukazuje na potrebu korjenitog preispitivanja našeg identiteta. JER, DO ODREĐENOG STUPNJA, PATNJA JE IZNIMNO KORISNO I NUŽNO STANJE KOJE NAM SLUŽI SAMO DA BI NAS DOVELO DO DUBLJEG RAZUMIJEVANJA – DA JE ONA SAMA PO SEBI U SUŠTINI NEPOTREBNA! Patnja je tek katalizator za sazrijevanje i rađanje suosjećanja u svakome od nas. No, izvan toga, patnja kao cjeloživotno stanje je bolest i pokazatelj da nismo shvatili tko smo uistinu.
Tada shvaćate da u korijenu SVIH PROBLEMA leži čežnja za iscjeljenjem! Sve čezne da bude jedinstveno, cjelovito, prihvaćeno, voljeno. Ali da bismo uopće bili u stanju iscijeliti bilo koga drugoga, svatko od nas mora najprije ozdraviti i iscijeliti samoga sebe u tišini, u neposrednom dodiru sa stvarnošću, sa prirodom, otvarajući se i zamjećujući ljepotu oko sebe i diveći se u tihom oduševljenju veličanstvenosti svega stvorenoga! Neka oduševljenje i zahvalnost očiste vaše biće od svake osude i sukoba.
JER, TKO ĆE DRUGI IKADA BITI U STANJU PREKINUTI ZAČARANI KRUG PATNJE U NAŠEM ŽIVOTU I ŽIVOTU DRUGIH AKO TO NAJPRIJE NE BUDEMO MI SAMI? OD NAS SVE POČINJE.
Jednom kad vi unutar sebe nemate neprijatelja, neprijatelji izvana vas ne mogu istinski povrijediti jer njihovo se neprijateljstvo u dodiru s vama transformira u Ljubav. Njihovo neprijateljstvo u vama ne nailazi na plodno tlo, nema iskre koja bi ga zapalila i dodatno rasplamsala, jer vaša dobrota i prijateljstvo su poput vode koja gasi plamen svake srdžbe. Jer, nitko ne ostaje ravnodušan na ljubaznost, na tu čistu komunikaciju na razini bića koja zaobilazi um i komunicira neposredno iskrenošću i dobrotom. Čak i oni koji imaju izrazito debeli ego oklop, i koji na površini to ne znaju cijeniti, ipak, ni kod njih ona ne prolazi nezapaženo, svatko ju registrira na toj jednoj dubljoj, suštinskoj razini, duboko u njima nešto rezonira sa tom iskrenošću. Ljubav nema neprijatelja!
JEDINO ŠTO JE DOISTA VAŽNO U NAŠEM ŽIVOTU, JEDINA ISTINSKA ODREDNICA PREMA KOJOJ UVIJEK MOŽEMO BITI SIGURNI DA POSTPAMO ISPRAVNO, NAŠ UNUTARNJI KOMPAS ISTINE, JE DA BUDEMO SIGURNI DA U NAŠEM SRCU NE POSTOJI NI NAJMANJA NAMJERA DA SE POVRIJEDI I NANESE BOL BILO KOJEM DRUGOM ŽIVOM BIĆU OKO NAS. TO JE PUT KOJI VODI PREMA TRAJNOM MIRU I OSLOBAĐA OD SVIH UVJETOVANIH ODGOVORNOSTI I OGRANIČENJA. Da ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da drugi čine nama. Tada Ljubav postaje jedino mjerilo i zakon našeg života. To je jedina odgovornost koju ikada možemo imati, odgovornost da budemo Ljubav, jer u njoj su već sadržani svi zakoni svemira.
LJUBAV JE JEDINI IZLAZ IZ PAKLA ILUZIJE I ZAČARANOG KRUGA PATNJE!
http://novavizija.blog.hr

четвртак, 14. новембар 2013.

ČETIRI SPORAZUMA

Jedini razlog zbog kojeg patite jeste što ste to sami izabrali. Ako dobro pogledate svoj život, pronaći ćete mnogo razloga da patite, ali nećete naći nijedan dobar razlog da to činite. Isto važi i kada je u pitanju sreća. Sreća je stvar vaše odluke i izbora isto kao i patnja. Ova naizgled jednostavna četiri sporazuma mogu da vam potpuno preokrenu dosadašnje poglede na život. Preokrenite sve u svoju korist.

Prvi sporazum – BESPRIJEKORNO KORISTITE SVOJU RIJEČ

Riječi su veoma moćne, mogu da izliječe, ali i unište. Izgovarajte ih poštujući svoj integritet. Govorite samo ono što mislite. Klonite se toga da koristite riječi da biste govorili protiv sebe ili ogovarali druge. Naročito je važno ovo „protiv sebe“. Koristite moć svoje riječi u pravcu istine i ljubavi.

- To je prvi sporazum koji treba da sklopite ako želite da budete slobodni, ako želite da budete srećni, ako želite da prevaziđete nivo egzistencije koji predstavlja pakao. Koristite riječ na pravi način. Koristite riječ da biste prenijeli svoju ljubav. Koristite bijelu magiju počinjući od sebe. Recite sebi kako ste divni, kako ste sjajni. Recite sebi koliko volite sebe. Upotrijebite riječ da razbijete sve one sitne, sićušne sporazume zbog kojih patite.


Drugi sporazum – NIŠTA NEMOJTE SHVATATI LIČNO

Ništa što drugi čine nije zbog vas. Oni to rade zbog sebe. Ono što drugi ljudi rade predstavlja projekciju njihove sopstvene stvarnosti, njihovog ličnog sna. Kada ste imuni na mišljenje i postupke drugih, ne možete postati žrtva bespotrebne patnje.

- Sve što se desi u vašoj okolini, nemojte shvatati lično. Vi to shvatate lično zbog toga što se slažete sa onim što je rečeno, ma šta to bilo. Čim se složite, kroz vas počinje da teče otrov i vi ste zarobljeni u paklenom snu. Ono što vas drži zarobljene jeste ono što nazivamo ličnom važnošću. Lična važnost ili lično shvatanje stvari, izraz je maksimalne sebičnosti zbog toga što mi pretpostavljamo da je uvijek riječ o „meni“. Ja, ja, ja i uvijek ja!

Treći sporazum – NEMOJTE STVARATI PRETPOSTAVKE

Imajte hrabrosti da postavite pitanja i kažete šta zaista želite. Komunicirajte s drugima što jasnije da biste izbjegli nesporazume, bol i dramu. Samo uz pomoć tog jedinstvenog sporazuma moći ćete u potpunosti da izmijenite svoj život.

- Mi stvaramo pretpostavku da svi vide život onako kako ga mi vidimo. Pretpostavljamo da ljudi misle onako kako mi mislimo, osjećaju onako kako mi osjećamo, sude onako kako mi sudimo i zloupotrebljavaju onako kako mi zloupotrebljavamo. To je najsnažnija pretpostavka koju ljudi stvaraju.

Kada stupite u vezu sa nekim ko vam se sviđa, često imate potrebu da pronađete razloge zbog kojih volite tu osobu. Međutim, vi vidite samo ono što želite da vidite i poričete da postoje stvari koje vam se kod te osobe ne sviđaju. Vi lažete sebe samo da biste bili u pravu. Stvarate pretpostavke, a jedna od njih je: moja ljubav će promijeniti ovu osobu. Ali to nije istina. Vaša ljubav neće promijeniti nikoga. Ako se drugi promijene, to je zbog toga što oni žele da se promijene, a ne zato što vi možete da ih promijenite. Za ljubav nisu potrebni razlozi; ona postoji ili ne postoji. Prava ljubav znači prihvatanje drugih ljudi onakvih kakvi jesu bez nastojanja da ih promijenimo.

Četvrti sporazum – UVIJEK ČINITE SVE ŠTO MOŽETE

Sve što možete da učinite mijenjaće se iz trenutka u trenutak, više možete da učinite kad ste zdravi nego kad ste bolesni, više kad ste raspoloženi nego kad ste ljuti. U bilo kojoj situaciji jednostavno učinite sve što možete i nećete imati potrebe da sebe osuđujete, zlostavljate ili se kajete. Pod bilo kojim okolnostima uvijek učinite sve što možete, ništa manje i ništa više.

Ako budete činili sve što možete, živjećete punim plućima. Bićete produktivni, bićete dobri prema sebi zbog toga što ćete davati sve od sebe svojoj porodici, svome društvu, svima. Ali djelovanje je ono što će vas učiniti neizmjerno srećnim. Kada uvijek činite sve što možete, vi djelujete. Činiti sve što možete znači da to činite zbog toga što to želite, a ne zato što očekujete nagradu. Većina ljudi čini upravo suprotno: oni nešto rade samo onda kada očekuju nagradu i ne uživaju u tome što rade. A to je razlog zbog kojeg ne čine sve što mogu.

Zamislite da živite tako što ne krivite nikoga ni zbog čega. Možete lako da opraštate drugima i da prestanete da osuđujete druge. Nemate potrebu da budete u pravu niti da bilo koga ubjeđujete da nije u pravu. Poštujete sebe i sve druge, i oni za uzvrat poštuju vas.

Zamislite da volite sebe upravo onakvim kakvi ste.

Don Migel Ruiz

среда, 6. новембар 2013.

Vaš prijatelj Univerzum

Jedna od najbitnijih odluka koju ćete ikad napraviti jeste da izaberete u kakvom univerzumu vi postojite: da li je spreman da pomogne I pun je podrške, ili je negostoprimljiv I ne podržava nikog? Vaš odgovor na ovo pitanje učiniće svu razliku u smislu kako živite svoj život I kakvu vrstu Božanske asistencije vi privlačite.

Zapamtite da dobijate ono o čemu razmišljate, bilo da to nešto želite ili ne. I zato, ako verujete da je ovo neprijateljski univerzum, potražićete primere koji će podržati ovu tačku gledišta. Predpostavljaćete da ljudi pokušavaju da vas prevare, da vam sude, iskoriste vas, ili vam naude na neki način. Okrivljavaćete antagonistički, negostoprimljivi kosmos da ne sarađuje sa vama u ispunjenju vaših želja. Upiraćete prst u agresivne ljude I lošu sreću za takav svet u kome svi živimo.
Ja vas preklinjem da univerzum vidite kao topao I pun podrške jer ćete potražiti dokaze koji podržavaju ovu tačku gledišta. Kada očekujete da je univerzum prijateljski nastrojen, videćete prijateljski nastrojene ljude. Potražujete okolnosti koje će raditi u vašu korist. Očekujete dobru sreću koja teče u vaš život.
Moja omiljena afirmacija kada se osećam zaglavljeno I van koloseka je sledeća: Šta god da mi je potrebno već je ovde, I sve se dešava za moju najveću korist. Zabeležite ovo I zalepite svuda po kući, na kontrolnoj tabli vašeg auta, u vašem ofisu, na mikrotalasnoj, čak I ispred toaleta! Podsetite sebe: Ja živim u prijateljskom univerzumu koji podržava bilo koju stvar ili želju koja je poravnata sa univerzalnim Izvorom svega.
Shvatio sam da promenom mog uverenja u vezi prirode univerzuma, ja privlačim šta god da poželim u svoj život. Ja želim mir. Ja želim zdravlje. Ja želim sreću. Ja želim prosperitet. Kada se molim, radim to u duhu Sv.Franje koji je konstantno tražio od Boga: ‘Učini me instrumentom tvog mira‘. Drugim rečima, ‘Dopusti mi da budem kao Izvor iz kog sam potekao, I onda ću biti miran u saznanju da moje želje moraju biti ovde, na svom putu ka meni, za moju najveću korist..

Vejn Dajer


LJUDI MUVE I LJUDI PČELE


Jednom smo upitali starca Pajsija (Svetogorca): 

- Vi nam, Oče, neprestano govorite da pozitivno mislimo. Željeli bismo da nas posavjetovati kako da se suočimo sa sledećim problemom. Često nam dolaze ljudi i kažu da neki Sveštenici uzimaju mnogo novca za vršenje Svetih Tajni, kažu da puše i sjede u kafanama, pa čak kažu i to da su neki Sveštenici upleteni u nemoralno radnje, općenito, žestoko ih optužuju i iznose dokaze da bi to opravdali. Šta da odgovorimo ljudima koji optužuju svećenstvo? 

Starac je počeo da nam priča: 

- Iz iskustva znam da su ljudi podeljeni u dvije kategorije. Treća kategorija ne postoji; ljudi pripadaju ili jednoj ili drugoj. Prvi podsjećaju na muvu. Glavna osobina muve je da nju privlači nečistoća. Kada se, na primjer, muva nađe u bašti punoj cvijeća prekrasnog mirisa, ona ga neće ni primjetiti i zaustaviće se na nekoj nečistoća koju nađe na zemlji. Počeće da kruži unaokolo i osetiće se sasvim dobro u smrad. Ako bi muva mogla da govori, a vi zatražili da vam pokaže ružu u bašti, odgovorila bi: "Ja uopće ne znam kako ruža izgleda. Znam samo gdje da nađem đubre, toalete i blato. "Postoje ljudi koji podsjećaju na muvu. Ljudi koji pripadaju ovoj kategoriji navikli su da misle negativno iu životu uvijek traže loše strane, nipodaštavajući i odbijajući prisustvo dobra. " 

Druga kategorija su oni što podsjećaju na pčele, čija je glavna osobina da uvijek traga za nečim slatkim i prijatnim da bi na njega sleteo. Kada bi se pčela našla u sobi prepunoj nečistoća, sa komadiće bombone u uglu, ona bi zanemarila svu onu nečistoća i sleteo na bombone. Kada biste od pčele zatražili da vam pokaže gdje se nalazi baštensko đubre, odgovorila bi: "Ne znam. Mogu ti reći samo gdje da nađeš cvijeće, slast, med i šećer. "Ona zna samo za dobre stvari u životu, dok su joj one rđave nepoznate. To je druga kategorija ljudi koja ima pozitivne misli i vidi samo dobru stranu stvari. Oni se uvijek trude da prikriju zlo kako bi zaštitili bližnje; naprotiv, ljudi prve kategorije se trude da izlože zlo i da ga iznesu na površinu. 

Kada neko dođe kod mene i počne da optužuje druge ljude, dovede me u tešku situaciju i ja mu navedem ovaj primer. Tada mu kažem da odluči kojoj kategoriji želi da pripada, kako bi mogao da nađe ljude iste vrste i da se sa njima druži. "

уторак, 5. новембар 2013.

ŽIVOT


"Ne traći vreme
Razmišljajući o Večnosti.
Uradi odmah
Ono što bi trebalo.
Pošto Večnost postoji,
Ona će ti konačno doneti nagradu
Za tvoje današnje davanje sebe."

"ŽIVOT

Život je ljubav.
Ljubav je život.
Život ispunjava Boga kroz ljubav.
Ljubav ispunjava Boga kroz život.
Život ima unutrašnja vrata. Otvara ih težnja. Zatvara ih želja. Težnja otvara vrata iznutra. Želja ih zatvara spolja.
Život poseduje unutrašnju svetiljku. Ta unutrašnja svetiljka naziva se težnja. A kada naša težnja gori, ona će nepogrešivo preneti čitavoj Božjoj kreaciji svoj blještavi sjaj.
Život poseduje unutrašnji Glas. Taj Glas je Svetlost Svevišnjeg. Život je zaštita, Život je savršenstvo, Život je ispunjenje kada se otvorimo za tu Svetlost Svevišnjeg.
Bog je u Životu. Ali Život mora uvek da se probudi za Svetlost Njegovog Prisustva, za Njegova Transcendentalna Stopala.
Svaki dan je obnavljanje Života. Svaki dan je ponovno rođenje našeg unutrašnjeg uverenja da je svaki pojedinac odabrani instrument Svevišnjeg za otkrivanje i ispunjenje beskonačno Božanskog ovde na Zemlji.
 Unutrašnji život otkriva more mira i blaženstva.

Za prosvetljenje našeg života potrebne su nam čiste misli. Svaka čista misao dragocenija je od svih dijamanata na svetu, jer Božji Dah boravi samo u čovekovim čistim mislima.
Kako započeti unutrašnje putovanje života? Jednostavnom idejom, neposrednom mišlju da je ostvarenje Boga naše pravo stečeno rođenjem. Odakle početi? Odavde, iznutra. Kada početi? Sada, pre nego što se rodi sledeća sekunda.
Život je uvek u poslu. On je večito aktivan, dinamičan. On pokušava da pomogne duši da dovrši svoj još nedovršeni zadatak, božansku Misiju. Duši je potrebna pomoć Života da bi se potpuno otkrila. Životu je potrebna pomoć duše da bi se ispunio i fizički i duhovno.
Dugotrajno premišljanje i utučenost su najgori neprijatelji koji ubijaju Život u svoj njegovoj božanskoj inspiraciji. Nema više dugog premišljanja, nema više utučenosti. Vaš život će postati lepota ruže, pesma zore i ples sumraka.
Smrt i rođenje se igraju. Igraju se zajedno. Njihova igra je igra sklada. I ona se uvek igra na beskonačnim grudima Života"

понедељак, 4. новембар 2013.

DAVANJE

Šta jedna osoba daje drugoj? 
Ona daje od sebe, onog najdragocenijeg što ima, daje od svog života. 

Ovo ne znači nužno da ona žrtvuje svoj život za drugog, već da daje od onoga što u njoj živi; daje od svoje radosti, svog interesovanja, razumevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge – sve izraze i manifestacije onoga što u njoj živi.

Davanjem svog života ona obogaćuje drugu osobu, pojačavajući svoju sopstvenu životnost pojačava osećaj životnosti drugog. Ona ne daje da bi primila; samo po sebi, davanje je izvanredna radost.
Ali dajući, ona ne može a da nešto ne oživi u drugoj osobi, a to što je oživljeno povratno se u njoj odražava; u istinskom davanju ne može a da ne primi ono što joj se uzvraća.

Davanje podrazumeva da smo i drugu osobu učinili davaocem i da zajedno delimo radost što je, zahvaljujući oboma, nešto zaživelo.

Erih From

недеља, 13. октобар 2013.

10 društvenih zapovijedi ljubavi

1. Poštuj svakog čovjeka jer u njemu živi Krist. Budi osjetljiv na drugog čovjeka, tvoga brata.
2. Misli dobro o svima – ne misli zlo ni o kome. Pokušaj i u najlošijem naći barem nešto dobro.
3. O drugima uvijek govori dobro – ne govori loše. Ispravi zlo koje si drugome nanio riječju. Ne čini razdor među ljudima.
4. Razgovaraj jezikom ljubavi sa svakim. Nikad ne povisuj glas. Ne psuj. Ne čini zlog drugome. Ne izazivaj suze. Donesi mir i iskazuj dobrotu.
5. Opraštaj svima sve. Ne nosi zloće u srcu. Uvijek prvi pruži ruku pomirbe.
6. Djeluj uvijek na korist bližnjega. Čini dobro drugome, kao što želiš da ti drugi čine. Ne misli što je tebi netko dužan, već što si ti dužan drugome.
7. Suosjećaj s drugima u trpljenju. Nosi utjehu, savjet, pomoć, srce drugima.
8. Radi pošteno da drugi mogu koristiti tvoj rad, kao što se ti koristiš iz rada drugima.
9. Uključi se u društvenu pomoć bližnjima. Otvori se potrebama siromašnih i bolesnih. Dijeli. Nađi oko sebe one koji su u potrebi.
10. Moli za sve i za neprijatelje

Stefan Wyszynski | Ljubite jedni druge 

среда, 4. септембар 2013.

Čini dobro i dobro će ti se vratiti


Njegovo ime je bilo Fleming, i bio je siromašan škotski seljak.
Jednog dana, dok je radio da bi stvorio egzistenciju za svoju porodicu, začuo je vapaj za pomoć koji dolaze iz obližnjih močvara…
Bacio je alat i otrčao do močvare.
Tamo je, do struka u crnom mulju, bio prestravljeni dečak, vrišteći i
boreći da se oslobodi. Farmer Fleming je spasio dečaka od onoga što bi se moglo opisati kao spora
i zastrašujuća smrt.
Sledećeg dana, otmena kočija se pojavila u dvorištu skromne Flemingove kuće. Elegantno obučeni plemić sišao je iz kočije, te se predstavio kao otac dečaka koga je farmer Fleming juče spasao.
Želim Vas nagraditi, rekao je plemić. Spasili ste život mog sina.
Ne, ja to ne mogu prihvatiti, odgovorio je škotski seljak ponosno, odbijajući ponudu.
U tom trenutku, farmerov sin se pojavio na ulaznim vratima kuće.
Da li je to Tvoj sin? upita plemić,
Da – ponosno je odgovorio farmer
Imam predlog za Vas – reče plemić.
Dopustite mi da mu pružim obrazovanje koje će imati i moj sin. Ako je na svog oca, on će, bez sumnje, izrasti učoveka na kojeg ćemo obojica biti ponosni. I to je i učinio…
Sin seljaka Fleminga je pohađao najbolje škole i u roku diplomirao St. MarysMedicinsku Akademiju u Londonu, te je postao poznat širom sveta kao  ”Sir Aleksander Fleming, pronalazač penicilina”.
Godinama kasnije, sin onog istog plemića čijeg je sina spasio farmer Fleming zaradio je tešku upalu pluća, koja je u ta vremena bila isto što i smrtna kazna.
Ono što mu je u tom trenutku spasilo život bio je Penicilin.Pitate se kako se zvao taj plemić? *Lord Randolph Churchill…*A kako li se zvao njegov sin? *Sir Winston Churchill.*

Neko je nekada rekao:

ČINI DOBRO – VRATIĆE TI SE !  ( Da, i: ČINI ZLO, NADAJ MU SE… )
Radi kao da Ti ne treba novac…

Voli kao da nikad nisi bio povrijeđen…
Igraj kao da Te niko ne gleda…

Pjevaj kao da te niko ne sluša…
Živi kao da je Raj na Zemlji…

Neka uvek bude posla za Tebe…

Neka u Tvom novčaniku bude bar novčić ili dva…
Neka sunce uvijek obasjava Tvoj prozor…

Neka duga uvijek bude pratilac svake Tvoje kiše…
Neka Ti se prijateljska ruka uvijek nađe, neka Ti Bog ispuni srce srećom da bi Te ohrabrio za novi dan.

петак, 9. август 2013.

PRAVILNO KORIŠTENJE RIJEČI KAO DIO POZITIVNE MAGIJE

Besprijekorno korištenje riječi znači pravilnu upotrebu energije; to znači usmjeravanje vaše energije u pravcu istine i ljubavi prema sebi. Ako sa sobom sklopite sporazum da ćete besprijekorno koristiti svoju riječ, upravo s tom namjerom, istina će se manifestirati kroz vas i vi ćete očistiti sav emocionalni otrov koji postoji u vama. Ali teško je sklopiti takav sporazum zbog toga što smo naučili da radimo upravo suprotno. Naučili smo i prihvatili običaj da lažemo u komunikaciji s drugima, i što je još važnije, sa sobom. Mi ne koristimo svoje riječi besprijekorno.
Moć riječi je u paklu u potpunosti zloupotrebljena. Mi koristimo riječ da bismo proklinjali, okrivljivali, osuđivali, uništavali. Naravno, koristimo je takoder i na ispravan način, ali to nije često. Većinom koristimo riječi da bismo prenosili svoj osobni otrov - da bismo izražavali bijes, ljubomoru, zavist i mržnju. Riječ je čista magija - najmoćniji dar koji posjedujemo kao ljudska bića - a mi je koristimo protiv sebe. Mi planiramo osvetu. Mi stvaranio kaos uz pomoć riječi. Koristimo riječi da bismo stvarali mržnju između različitih rasa, između različitih ljudi, između obitelji, između naroda.I prečesto zloupotrebljavamo riječi, a tom zloupotrebom stvaramo i održavamo pakleni san. Zloupotreba riječi je sredstvo
pomoću kojeg jedni druge ponižavamo i držimo jedni druge u stanju straha i sumnje. Zbog toga što je riječ magija koju ljudi posjeduju, a zloupotreba riječi crna magija, mi neprestano koristimo crnu magiju čak i ne znajući da je naša riječ magična.
Uzmimo primjer jedne žene koja je bila inteligentna i vrlo dobrodušna. Imala je kćer koju je mnogo voljela i obožavala. Jedne večeri došla je kući nakon vrlo napornog dana na poslu, umorna, u stanju izrazite emocionalne napetosti, i sa strašnom glavoboljom. Željela je mir i tišinu, ali njena kći je radosno pjevala i skakutala. Kći nije bila svjesna toga kako se majka osjeća; ona je bila u vlastitom svijetu, u svom vlastitom snu. Osjećala se prekrasno, i skakala je i pjevala sve jače i jače, izražavajući svoju radost i ljubav. Pjevala je tako glasno da je majčina glavobolja postala još gora, iu jednom trenutku, majka je izgubila kontrolu. Ljutito je pogledala svoju slatku kćerkicu i rekla: "Ušuti! Imaš grozan glas. Možeš li bar malo da šutiš!"Istina je u stvari da majka nije imala nimalo strpljenja za bilo kakvu vrstu buke; nije bila stvar u tome da djevojčica ima ružan glas. Ali je kći povjerovala u ono što je njena majka rekla iu tom trenutku je sklopila sporazum sa sobom. Poslije toga više nije pjevala, jer je vjerovala da je njen glas ružan i da će smetati svakome tko ga čuje. Postala je sramežljiva u školi, i kada bi joj rekli da pjeva, odbijala
je. Postalo joj je teško čak i razgovarati s drugima. Za ovu djevojčicu sve se promijenilo zbog ovog novog sporazuma: ona je vjerovala da mora da potiskuje svoja osjećanja da bi bila prihvaćena i voljena.

Kada god čujemo nečije mišljenje i povjerujemo u njega, mi sklapamo sporazum i on postaje dio našeg sustava vjerovanja. Ova djevojčica je odrasla, i iako je imala prekrasan glas, nikada više nije pjevala. Ona je razvila čitav kompleks zbog te jedne čini. Te čini je na nju bacila osoba koju je ona najviše voljela: njezina majka. Njezina majka nije primjećivala što je učinila svojom riječju. Ona nije znala da je upotrijebila crnu magiju i bacila čini na svoju kćer. Ona nije poznavala moć svoje riječi i zbog toga je ne treba kriviti. Ona je učinila isto ono što su i njena majka, otac i ostali učinili njoj mnogo puta. Oni su zloupotrijebili riječ.
Koliko puta to činimo svojoj djeci? I mi na sličan način izražavamo svoje mišljenje i naša djeca godinama nose sa sobom tu crnu magiju. Ljudi koji nas vole koriste crnu magiju protiv nas, ali oni ne znaju šta rade. Zbog toga im moramo oprostiti; oni ne znaju šta rade.
Još jedan primjer: probudite se ujutro i osjećate da ste vrlo sretni. Osjećate se divno, provodite sat ili dva pred ogledalom, doterujući se. I, nakon toga vam jedna od vaših najboljih prijateljica kaže: "Što se događa s tobom? Izgledaš grozno. Pogledaj kakva ti je haljina; izgledaš smiješno." To je to; to je dovoljno da vas vrati u pakao. Možda vam ta djevojka to rekla samo zato da vas povrijedi. A to je i učinila. Ona vam priopćila svoje mišljenje koristeći u njemu svu moć svoje riječi. Ako prihvatite to mišljenje, ono se tada pretvara u sporazum i vi ulažete svu svoju moć u to mišljenje. To mišljenje se pretvara u crnu magiju.Ovakve čini je teško razbiti. Jedini način da razbijete ovu čaroliju jeste da sklopite novi sporazum zasnovan na istini. Istina je ono najvažnije u besprijekornom upotrebi riječi. Na jednoj strani mača nalaze se laži koje stvaraju crnu magiju, a na drugoj strani mača je istina koja ima moć da razbije čaroliju crne magije. Samo nas istina može osloboditi.


Koliko je primjera kad djeca zaista dobiju kompleks manje vrijednosti kad im se odmalena upućuju stalno iste riječi da ništa ne vrijede? Kad bi se te riječi pretvorile u riječi hvale, vjerovatno bi ta djeca bila sigurna u sebe i odrasla u individue koja tu sigurnost prenose svojoj djeci..Stvar je čiste psihologije..Ljudi su različiti..Ima ih manje osjetljivih, kojima se može neprestano govoriti lavinu riječi, na koje bi neki drugi reagirali trenutnim povlačenjem u sebe..Ovdje je poanta da ne trebamo reagirati povrijeđeno ako netko izrazi svoje mišljenje, i ne prebacivati te riječi u krug svoje vlastite krivnje..Učimo se u hodu...A ovdje je najveća pouka da koliko god možemo, upućujemo riječi koje će biti lijek, a ne otrov..Možda malo ponekad gorke, ali korisne, a nikako smrtonosne..Djeca ne znaju rezonirati stvari kao mi, njihova psiha je vrlo nježna i osjetljiva, i zato---što više pohvale i nježnosti..sve drugo oprezno..i u granicama..



Don Miguel Ruiz

недеља, 7. јул 2013.

ZAKON PRIVLAČNOSTI

Naučite da se obraćate sa ljubavlju i blagošću, ne samo ljudima, već i životinjama i cvijeću, pticama, drveću, cjelokupnoj prirodi jer je to božanstvena navika. 

Onaj tko umije da izgovori riječi koje nadahnjuju, koje oživljavaju, posjeduje čarobni štapić u svojim ustima i on te riječi nikada ne izgovara uzalud jer se u prirodi uvijek nađe neki od četiri elementa: zemlja, voda, zrak i vatra, koji je prisutan, pažljiv, čekajući moment da odjene sve što je iskazano. Može da se desi da se izvršenje proizvede daleko od onoga koji je posijao klicu, ali znajte da se uvijek dogodi.

Na isti način na koji vjetar nosi zrna, koja niču daleko, tako i naše dobre riječi lete daleko od naših očiju i mogu da proizvedu dobre rezultate. Ako ste naučili da vladate svojim mislima i svojim osjećajima, da postignete stanje ra
vnoteže, čistoće, svjetlosti, vaša riječ će proizvesti valove koji će korisno djelovati na cijelu prirodu.Sva se vaša radost nalazi na frekvenciji ljubavi, najuzvišenijoj i najmoćnijoj frekvenciji. 

Ljubav ne možete držati u rukama. 
Samo je možete osjetiti u srcu. 
Ljubav je stanje postojanja. 

Možete vidjeti kako se dokazi ljubavi izražavaju kroz ljude, ali ljubav je osjećaj, a vi ste jedini koji možete zračiti tim osjećajem i odašiljati ga.

Vaša je sposobnost stvaranja osjećaja ljubavi neograničena, a kad volite, tada ste u potpunom i krajnjem skladu sa Svemirom. Volite sve što možete.

Volite svakoga koga možete.
Usredotočite se samo na ono što volite, osjećajte ljubav, pa ćete iskusiti kako se ta ljubav i radost umnoženi vraćaju k vama!

Zakon privlačnosti mora vam poslati još mnogo toga što možete voljeti. Ako zračite ljubavlju, učinit će vam se da čitav Svemir radi za vas, privlači vam sve što je radosno i svaku dobru osobu. A zapravo, upravo to i čini. ...

Rhonda Byrn

четвртак, 20. јун 2013.

Da li zaista postoji naša druga polovina

„U ljubavi ne postoje pravila, možemo da pokušamo da sledimo neka uputstva, da kontrolišemo srce, da usvojimo određenu strategiju ponašanja. Ali sve su to nevažne stvari: odlučuje srce. I samo ono što srce odluči ima značenje." (Paulo Coelho)
Ulazni deo odvojen je od dnevnog boravka visokom policom koja pored pregradne funkcije ima i ulogu čiviluka, ogledala i cipelara, dok na strani dnevnog boravka predstavlja policu za knjige.
Kada su se 1929. godine sreli, Simone de Beauvoir i Jean Paul Sartre znali su da je to ljubav za sva vremena. I mada nikada nije živeo zajedno, taj antikonformistički par, još tada otvoren za svaku vrstu iskustva „slobodne ljubavi“, ostao je zajedno do kraja života. Poput Kleopatre i Marka Antonija, čija je strast bila toliko moćna da im je omogućila da savladaju sve prepreke i zajedno ostvare sve što požele: ljubav, strast i mit o srodnoj duši o kojoj smo maštali gledajući njihovu životnu priču u filmovima sa Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor. Srodnu dušu svi mi zamišljamo kao nekoga ko nas upotpunjuje, ko nas prihvata onakvima kakvi smo bez obzira na sve naše mane, ko nas voli intenzitetom kojim nas niko drugi na svetu ne voli, ko nam je najbolji prijatelj, zbog koga ne moramo da pravimo mnogo kompromisa, s kim smo duboko povezani, te za tren zna šta mislimo i šta ćemo da izgovorimo, kao nekoga za koga momentalno znamo da je onaj pravi, bez sumnji, bez preispitivanja, bez nedoumica. I iznad svega, kao nekoga ko nas nikada neće napustiti.
Srodna duša znači sresti se i prepoznati se, a ne upoznati se. To je toplina, prepoznavanje, neverovatna intimnost još od prvog momenta, situacija u kojoj sve nekako teče svojim tokom. Jer ako, kada upoznate nekoga, poželite da budete bolji nego što jeste i pokušate da zamaskirate svoje negativne osobine, to znači da ta osoba nije vaša druga polovina. Da li zaista postoji takva osoba? Ili postoji nekoliko takvih osoba koje možemo sresti u životu? Može li nam se pak desiti da nikada ne sretnemo srodnu dušu? Ili da je propustimo iako je jednom ušla u naš život?

Mitovi o srodnoj duši

Aristotel je verovao da zaljubljeni dele istu dušu smeštenu u dva tela i da su se zahvaljujući tome sreli i prepoznali. Neki veruju da je to neko s kim smo delili živote tokom reinkarnacija, bilo da je reč o partneru, prijatelju, detetu, supružniku. Svi rečnici sveta, bilo da upotrebljavaju reč soulmates (na engleskom) bilo anima gemella (na italijanskom), srodnu dušu definišu kao osobu koja nam je po svemu kompatibilna, po pogledu na život, po senzibilitetu. Budizam i hinduizam smatraju da se srodne duše vole i čuvaju van ovog vremena, tražeći se iz jednog života u drugi. U tu kategoriju spada i Jung, koji je takođe smatrao da se ljubavna sreća i emocije prenose iz sadašnjeg u buduće živote i da ćemo svakako opet sresti svoju srodnu dušu u obliku prijatelja, roditelja, deteta ili ljubavnika.

postoji_li_nasa_druga_polovina_2


Nostalgija ka potpunosti

Potraga za srodnom dušom jedna je od onih tema koje oduvek zaokupljaju čovečanstvo. Svako od nas mašta o tome da se negde na ovom svetu nalazi neko ko nam u potpunosti odgovara, ko se prepoznaje, ko se uklapa kao savršeni pazl, ko iako misli drugačije, zna kako da nađe put do našeg srca. Nije reč samo o romantičnom snu koji je osnažen medijskom kampanjom i iskorišćen u komercijalne svrhe (poput miliona sajtova koji nude upoznavanje srodne duše preko interneta) već je to često i naš osećaj da nismo kompletni, da nam, iako naizgled imamo sve, nešto nedostaje, pa čak i ako u tom momentu imamo partnera koji nas više-manje usrećuje. To je ideja da ćemo u drugoj osobi i u ljubavi prema njoj imati priliku da se potpuno otvorimo, da se transformišemo, da prevaziđemo vlastite limite, da napokon prepoznamo aspekte koji su nam dostupni samo kada je reč o pravoj ljubavi koja zbog svog intenziteta može biti definisana kao božanska.
Dotičemo tako mit o androginu (od grčke reči andròs – muškarac i gynè – žena = onaj koji se nalazi u prirodi oba pola), koji je, za Platona, bio perfektno biće, kako pripoveda u Simpozijumu: „Aristofan nije bio dete Sunca kao muškarci, ni dete Zemlje kao žene, već dete Meseca, koji učestvuje u prirodi oba pola. Kako su androgini, kompletni i perfektni, postali arogantni misleći da mogu da prevaziđu Zevsa, on ih je kazne radi podelio na dva dela, stvarajući od njih dva odvojena bića, muškarca i ženu.“ Za Platona, ta snaga koja navodi odvojene polovine da se traže kroz vekove, odvajkada, jeste Eros, koji nastoji da stabiliše to antičko jedinstvo. Svako posvećuje svoj život traženju te jedne jedine osobe koja će s njim stvoriti perfektan sklad i učiniti ga srećnim. Nostalgija ka toj potpunosti predstavlja osnovu koja nas vodi ljubavi.
S druge strane, psiholozi imaju podeljena mišljenja o postojanju srodne duše. Mnogi smatraju da postoje fizionomije, karakteri i boje glasa koji nam oživljavaju sećanja iz detinjstva i aktiviraju neurobiološke mehanizme koji nas vode ka posebnim osećanjima prema određenoj osobi, vrlo često ka ljubavi na prvi pogled.

Šta kažu psiholozi

Upravo ta privlačnost posle prvog susreta zasniva se na određenom prepoznavanju, kao da su se srele dve zvezde koje pripadaju istoj konstelaciji. Najprirodnije i najspontanije upotpunjavanje jeste ono sa suprotnim polom ili istim polom ukoliko postoji seksualna atrakcija, što je prvi korak ka tome da se između nas i druge osobe razvije priča koja kasnije može prerasti u duboku i pravu intimnost.
Mnogi od nas sreli su u životu nekoliko partnera koji su se kasnije ispostavili kao pogrešni i ta iskustva pomažu nam da shvatimo koji delovi naše ličnosti zahtevaju najviše pažnje, pa zato, ako nas konstantno privlače isti tipovi osoba zbog kojih smo kasnije nesrećni, moramo prvobitno da se pozabavimo sobom i blokovima koji nas sputavaju u uživanju u ljubavi i njenoj pozitivnoj dimenziji. Ovako posmatrana, srodna duša predstavljena je u svojoj pravoj konotaciji, tj. kao jedan lični put odrastanja, upoznavanja sebe i otvaranja ka novim dimenzijama ljubavi.
S druge strane, mnogi psiholozi smatraju da je srodna duša samo mit. Današnje statistike pokazuju da se 50 odsto bračnih veza završava razvodom, što znači da na svaki par koji se venčava dolazi jedan koji se razvodi. I mada smo se oslobodili stroge društvene kontrole koja nas je decenijama navodila da se upuštamo u bračne veze radi socijalnog statusa, ekonomskih razloga ili praktične strane, danas većina ljudi želi vezu koja podrazumeva ujedinjenje sa srodnom dušom.
To je odgovornost koja nas opterećuje i zatrpava pitanjima i nedoumicama: da li smo našli srodnu dušu, da li smo srećni onoliko koliko zaista zaslužujemo? Postajemo žrtve velikih očekivanja. Tražimo osobe koje su u stanju da kompenzuju naše slabosti, da ojačaju našu snagu i da nam daju podršku i bezuslovno poštovanje.
postoji_li_nasa_druga_polovina_3

Tajna je u duši


Frank Pittman, psihijatar iz Atlante, tvrdi da ništa nije donelo toliko nesreće i nezadovoljstva koliko ta potraga za srodnom dušom koja, po njegovom mišljenju, zapravo ne postoji: „Potrebno je da prestanemo da verujemo u mit o srodnoj duši. Sve osobe koje čine bračnu ili bilo koju drugu ljubavnu vezu dolaze iz različitog društvenog miljea, potiču iz različitih familija i imaju drugačiju viziju sveta. Magija se nalazi upravo u tome što smo u mogućnosti da razvijemo takav pogled na svet koji nam omogućava da posmatramo život očima partnera, ali i vlastitim.“ Njegov kolega Joshua Coleman iz San Franciska smatra da je taj konstantni društveni pritisak ono što nas nagoni da želimo sve od života, uključujući i savršen ljubavni odnos.
Američki psiholozi smatraju da ne postoji srodna duša, da svako od nas želi da živi u ubeđenju da postoji tako nešto čemu se možemo nadati, partner kao naše ogledalo sa kojim smo toliko slični, čak i onda kada su sličnosti nepostojeće ili vrlo zanemarljive, ali da upravo ta vrsta autoreferencijalnosti dovodi do toga da imamo stabilne i lepe veze.

Karakteristike srodnih duša

Da bismo zaista uspeli da prepoznamo svoju srodnu dušu, moramo prvo upoznati sebe, pa ćemo tek onda biti u stanju da obratimo pažnju na bitne i opšte usvojene pretpostavke o srodnoj duši. Veza s nekim ko nam je zaista srodna duša jeste izbalansirana, jaka i pozitivna. Ne postoji manipulacija ni iskorišćavanje, prava osoba čini nas sigurnima. Jednostavno, sve se uklapa i imamo osećaj da je sve baš onako kako treba da bude. Naša veza je strastvena i harmonična i sve što radimo zajedno ima uspeha, a svaki naš pojedinačni uspeh partner slavi. Naša srodna duša, neće od nas tražiti da se promenimo, prihvatiće nas onakvima kakvi jesmo i trudiće se da iz nas izvuče ono najbolje. Ta osoba nas upotpunjuje, to je ljubav koja raste iz dana u dan, daje nam ravnotežu, snagu i hrabrost. Ponekad se za partnere koji su se zaista pronašli u životu kaže da liče jedni na druge, da imaju nešto isto u pogledu, da su im crte lica slične, da imaju neke zajedničke detalje.
Srodna duša mogla bi se definisati i kao osoba koja nas uvek opravdava pred drugima, koja je naš saučesnik koji u nama vidi ono što drugima promiče. Srodna duša poziva nas telefonom baš onda kada smo mi želeli da pozovemo nju/njega. Zna kako se osećamo a da ništa ne kažemo, prepoznaje i obraća pažnju na te mini-signale koje šalje naše telo, a koje je samo ona u stanju da vidi. U nju imamo potpuno poverenje, znamo da nam govori istinu i da ne postoje skrivena značenja. Čita nam misli, ume da oseti unapred naše potrebe.
To nije idealizovan odnos, ali nije ni odnos u kome vlada opsesivna ljubomora, što znači i nedostatak poverenja, to nije odnos u kome postoje svakodnevne dramatične svađe, niti odnos koji nas čini nesrećnima i nesigurnima i u kome imamo potrebu da kontrolišemo partnera, koji, kada nam je potreban, uvek ima nešto preče da uradi. Srodna duša neće nas konstantno kritikovati zbog vlastitog kompleksa inferiornosti i mi nećemo živeti u konstantnom strahu da će nas ostaviti.
Mnogi misle da su već jednom u životu sreli srodnu dušu i da su je izgubili, ali psiholozi tvrde da se prave srodne duše nikada ne mogu izgubiti jer je reč o konačnim sjedinjavanjima. Postoje i verovanja da srodne duše, baš poput blizanaca, imaju moć da komuniciraju mislima. Vrlo su česti slučajevi telepatije, prenosa misli, vršenja radnji istovremeno čak i kada su kilometrima razdvojeni. To je upravo koncept jedne duše u dva tela, kada je razdvajanje samo prividno; druga osoba je deo nas i u stanju smo da je osetimo i na daljinu i da se sintonizujemo u svakom momentu. Srodne duše anuliraju koncept vremena i prostora jer žive u totalnoj simbiozi koja prevazilazi zemaljske limite. Prema rečima psihologa, razlika u godinama nema nikakvog uticaja na srodne duše (Ashton Kutcher i Demi Moore). Nema nikakve veze ni to kako osobe izgledaju i odakle dolaze. Tajna je u duši, u onome što leži skriveno duboko u nama.
Kada budete u vezi koja vam donosi unutrašnji mir, znaćete da ste našli srodnu dušu. Ali ono što je najbitnije, što je osnova i početak svega, jeste biti u miru sa samom sobom, sa partnerom ili bez njega. Psiholozi tvrde da svako od nas poznaje samo jednu desetinu vlastitih potreba i osećanja. Sve ostalo su aspekti naše ličnosti koji su zakopani, često negirani i zatrpani u dubini naše duše, pa zato, da bismo shvatili ko je i šta je ono za čim imamo potrebu, moramo da istražimo prvenstveno te svoje delove. Iznad svega, potrebno je da se oslobodimo preteranih zahteva od jedne ljubavne veze jer je to osnov za krah. Ipak, ne postoji recept za srodnu dušu, niti validni kriterijumi po kojima ćemo prepoznati da li je osoba pored nas ona prava.
Srodna duša i danas ostaje enigma. I najverovatnije baš zato ima toliku moć već vekovima. John Lennon, koji je smatrao da je njegova simbiotička i nekonvencionalna veza i ljubav sa Yoko Ono zapravo reinkarnacija snažne ljubavi Napoleona prema Josephini, tu emociju opisao je rečima: „Pre nego što smo se Yoko i ja sreli, bili smo samo polovina osobe. Postoji mit o tome da je svako od nas jedna polovina, dok druga polovina luta ko zna gde, a predstavlja naše ogledalo. Mi smo bili dve polovine, a sada smo napokon jedna celina.“ Možda je zaista u tome tajna.
Sanja Lučić