Možemo se pitati zašto bismo se i željeli popraviti na bolje kada smo toliko puta i sami bili povrijeđeni i kad od drugih ne možemo očekivati više, pa zašto onda i pokušavati? No, ako se to pitanje pojavilo, imamo dodatni znak da s našom ljubavi nešto nije u redu. Mi smo, barem na trenutke, zaboravili kako zapravo voljeti te da ljubav rađa ljubavlju.
Često u svojoj kompliciranoj svakodnevnici reagiramo prebrzo, krivo, burno, pretjerano, strogo, bezobzirno, bezobrazno – što naravno shvatimo tek kada se čini da je prekasno.
Tako reagiramo kada branimo svoj ego, kada osjećamo da su dodirnute naše (skrivene) slabosti i stare rane. Te reakcije su rezultat obuzetosti strahom i/ili trenutne nemoći davanja ljubavi i kvare nam potencijalno lijepe i kvalitetne trenutke te odnose s drugima.
Znamo koliko je to nepotrebno i štetno, te ako odvrtimo film unatrag do trenutaka kada smo tako reagirali, vjerojatno se pitamo – što nam je tada bilo? Zašto smo tako reagirali, kad to nismo zapravo mi i kada te reakcije ne odražavaju naše stvarne osjećaje?
U suštini, radi se o dvije stvari tj. dva temeljna osjećaja: ljubav i strah. Ili smo osjećali da ne dobivamo dovoljno ljubavi ili naša ljubav nije prihvaćena onako kako bismo mi to željeli. S druge strane, možda smo tako reagirali jer se bojimo, a strah (od bilo čega) može biti vrlo eksplozivan pokretač negativnih reakcija. Iako se može činiti jednostavnim pronaći uzroke svog ponašanja, dobro znamo da nije lako upravljati svim svojim reakcijama.
Možemo se pitati zašto bismo se i željeli popraviti na bolje kada smo toliko puta i sami bili povrijeđeni i kad od drugih ne možemo očekivati više, pa zašto onda i pokušavati? No, ako se to pitanje pojavilo, imamo dodatni znak da s našom ljubavi nešto nije u redu. Mi smo, barem na trenutke, zaboravili kako zapravo voljeti te da ljubav rađa ljubavlju.
Ako zapravo volimo i „radimo“ na toj ljubavi, same reakcije nam nisu napadačke i uzvratničke, jer znamo da ljubav nije takva. Na prvu, druge ne shvaćamo negativno i stresno, znajući da su i oni u životnoj borbi za ljubav, isti kao i mi. Ako volimo, onda potičemo i tražimo dobro, a ne loše. Iako će se loše stvari događati i suočavat ćemo se s raznim kušnjama, težnja za ljubavlju i naše pružanje ljubavi pomoći će u poticanju dobroga i kod vrlo zahtjevnih situacija i odnosa.
Svi znamo što je zapravo potrebno, jer je vještina „voljeti“ svima urođena kompetencija. Pa kako se onda usavršavati u ljubavi?
Evo nekoliko savjeta stručnjaka:
1. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. (1 Kor 13, 4-8)
2. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! (Iv 15,12)
3. Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. (Mt 22,39)
4. Doista, tko želi ljubiti život i naužit se dana sretnih, nek suspregne jezik od zla i usne od riječi prijevarnih. (1 Pt 3,10)
5. Obilovali milošću, mirom i ljubavlju! (Jd 1,2)
U konačnici, svaki naš napor motiviran je težnjom za dobivanjem ili pružanjem ljubavi. Ljubav, koja jedina može nadvladati strah, prirodno usađena u svakome od nas, je nešto u što se najviše isplati ulagati. Ostaje nam svojim djelima odgovoriti na pitanje: kakvi smo mi investitori?
Sanja Martinović
