ODAZIV MISTIČNOM POZIVU

Nekome tko od života ima prevelika očekivanja u smislu materijalnih postignuća, ostvarenja ili "uspjeha" i koji vrednuje sebe samo u okviru tih odrednica, život se može činiti kao velika hrpa besmisla, nešto poput suvišnog tereta, kao muka koju treba izdržati, pa čak i kazna koju treba odslužiti, posebno ako očekivani "uspjeh" izostane. Duboko izgubljeni u labirintu osobe, ljudi često ne vide izlaz iz košmara vlastitog uma, zbog čega se razvija očaj i depresija uslijed kojih se rađa jedan generalni otpor i revolt prema životu koji truje naš um i guši naše biće. Ali usprkos tome, NEŠTO nas svako jutro budi i zove u novi dan, dajući nam priliku da prepoznamo i da se prisjetimo svoje istinske prirode. Nešto je tu veće od našeg uma što strpljivo čeka da prođu sve naše dileme, gunđanja, jadikovke i neprihvaćanje, što mirno podnosi svu gorčinu i tvrdoglavost uma. Nešto je toliko dobro i milostivo da nastavlja održavati funkcioniranje našeg tijela dok mi tratimo svoje vrijeme jadikujući nad životom i svojom sudbinom, čak i dok ga zlostavljamo, nešto s velikom ljubavlju pokreće naše srce dajući nam priliku da u svakom novom i svježem trenutku uvidimo vrijednost i dragocjenost života, da prepoznamo ljepotu i svetost našeg istinskog Bića koje nas doziva: "Dođi i pronađi me ovdje izvan zaglušujuće buke misli i žamora želja, izvan dosega prosudbe, pravog i krivog. Ostavi sve to za trenutak i dođi ovdje. Ja sam uvijek TU, čekam te u samoj srži bivanja. Pusti neka sve bude, neka svijet i sve u njemu ide svojim tokom, neka se život nastavi odvijati svojim vlastitim ritmom, prestani s oprezom i zebnjom paziti na njega, riješi se tereta potrebe da neprestano kontroliraš njegov tijek, da procjenjuješ što je bilo i projiciraš kako bi trebalo biti. Ne tragaj za mnom u izgubljenim koridorima vremena, jer tamo ćeš pronaći samo moj odjek koji te upućuje prema jedinstvenosti i svetosti ovog trenutka SADA.

Stoga, opusti se, udahni duboko i osjeti svježinu i ljepotu ovog ovdje i sada. Odmori se u prirodnoj lakoći bivanja, u tišini koja, iako bez posebnog sadržaja, nije ni dosadna ni prazna nego iz čijeg središta prividne praznine izvire punoća tihe i trajne radosti, jedno razumijevanje i prepoznavanje čije očitovanje ispunjava cijelo biće svjetlom i spokojem. Ostani u tome, uroni u ocean prisustva ovdje i sada, neka to bude mjesto našeg sastanka. Navrati kad god osjetiš poriv da budeš u tihom zajedništvu i oduševljenju pred kojim riječi nemaju značenje. I premda me vjerojatno nikada nećeš "vidjeti" kao nešto pojavno, prepoznat ćeš me po ushićenju od pogleda na prve zrake jutarnjeg Sunca ili duboko zvjezdano nebo, po tajnovitom sjaju u očima drugih živih bića, po mističnoj radosti koja se iz ničega rađa u tvom srcu, po zahvalnosti koja se razlijeva cijelim tvojim bićem samo zato što jesi... Znat ćeš da sam sve to JA, tvoja vlastita duša, tvoje jedino i vječno sebstvo koje si i TI SÂM. Među nama nema razdvojenosti osim one zamišljene."

Usprkos prividnom kaosu i ludilu koji dominiraju carstvom uma, u bivanju, nekako dolazite do razumijevanja da se sve stvari savršeno poslože i svi poslovi završe uspješno bez napora, prirodnim djelovanjem u kojem nema ni hitnosti ni žurbe, a bivanje se uvijek nekako pobrine da sve sjedne na svoje mjesto. Svi prividni problemi i brige oko kojih se prethodno stvaraju drame i kojima se pridaje toliki značaj i na koje se rasipaju ogromne količine energije se naposljetku sve čarobno razrješavaju i utapaju u neizmjerno dubokom i prostranom oceanu bivanja... Ako pogledate malo bolje, u životu ništa što prkosi bivanju nije uistinu BITNO! Ništa od toga nije doista važno. Svi ratovi, svi sukobi koji su se ikada dogodili su prošli, ništa iza njih nije ostalo. Ništa se njima nije postiglo. Nitko se ne sjeća razloga zbog kojih su započeli, niti je to bilo kome važno. Ono što iza sebe ostavlja pustoš i razdor nema uporište u istini i samim time pada u zaborav. Dok, s druge strane, ono što je dobro i što je u skladu s bivanjem se vječno pamti i prenosi jer ima svoje uporište u istini i uvijek je aktualno. Sve akcije, sve radnje, sveukupna dinamika i aktivnost uma koja mreška mirnu površinu bivanja i prkosi joj stvarajući valove bijesa, ljutnje, nasilja i podjele, nastojeći ju pobijediti i iskorijeniti, na kraju utihne i utapa se u sverpožimajućem i npreglednom prostoru tišine bivanja! Bivanje ostaje netaknuto, neuznemireno. Sva nastojanja su uzaludna, svaka borba je unaprijed izgubljena, ništa ne može nadvladati mir. Ništa ne može opstati nasuprot veličanstvenoj moći Bića. Um je naposljetku onaj koji gubi bitku i sam izgara u tom uzaludnom nastojanju. Vidjeti jasno ovu istinu je samo po sebi najveći uspjeh. Kao što je to savršeno primijetio netko od učenika u knjizi Sri Nisargadate Maharaja "Ja sam To": "Čini se kao da zlo uništava samo sebe vlastitim uspjesima, poput vatre koja uništava svoje gorivo. A dobro se, poput života, neprestano obnavlja."
Kako moćno zapažanje.

Dakle, tko je tu da uspije, i u čemu?

U tom kontekstu percipiranja života, jedino moguće i relevantno mjerilo uspjeha, ako za njim više uopće ima i potrebe, je dublje i šire razumijevanje sebe. To je temeljni pokazatelj istinskog uspjeha. Koliko ljubavi, radosti, mira i razumijevanja ima BAŠ SADA u ovom trenutku u našem srcu, za koliko živih bića ima mjesta u našem srcu upravo sada? Koliko smo u stanju druge doživjeti kao svoje a ne tuđe, kao različite inačice samih sebe? Jedino to je važno. TO samo po sebi JE PROSVJETLJENJE!

Druga je stvar to što mnogi od prosvjetljenja ili samospoznaje očekuju neku vrstu "specijalnih efekata" praćenih dobivanjem posebnih supermoći, ili gledaju kakvu će osobnu korist izvući iz toga što su prosvjetljeni. Tako da i prosvjetljenje u tom kontekstu postaje pitanje uspjeha kojeg treba ostvariti i prestiža koji ih izdvaja u odnosu na druge. Ali to je sve zamišljanje, to su sve samodopadne igre uma.

Jedina prepreka koja nas drži razdvojenima od spoznaje našeg sebstva i koja uzrokuje pojavu uvijek novih sumnji je naša vlastita imaginarna ideja o nama kao tragaču koji se postupno kreće prema prosvjetljenju i koji će ga sigurno dosegnuti tamo nekada u nekoj nedefiniranoj točci budućnosti! Sam taj misaoni konstrukt je onaj koji paradoksalno odgurava od nas spoznaju da već JESMO TO i ostavlja nas u ponoru nesigurnosti i vječne neizvjesnosti. Ali budućnost ne postoji, SVE JE SADA! Vrijeme postoji samo kao alat preko kojeg um registrira događaje, promjene i pohranjuje ih u memoriji. I kao takvo, vrijeme je vrlo korisno, dragocjeno, praktično i ima svoju dublju ulogu u cijeloj ovoj igri manifestacije. Ono nam ukazuje na nešto bitno. Njegova uloga je u tome da se pomoću njegovih ograničenja prisjetimo svoje bezvremene prirode kao čiste prisutnosti. Ono daje priliku umu da preko jedinstvene i neponovljive prirode kretanja i odvijanja pojavnosti prepozna ono što je neprolazno i uvijek prisutno u osnovi svega – prisutnost. Vrijeme ne postoji izvan uma, izvan uma je samo bivanje.

Mi svojom pozornošću i pridavanjem važnosti mislima omogućavamo svom vlastitom umu da postane tamničar našeg Bića! Predali smo svu svoju moć umu da on odlučuje što je najbolje za nas, kako bi se trebali ponašati, što misliti, što je prikladno a što nije. Kod donošenja svih bitnih odluka konzultiramo se primarno s njim a gotovo uvijek zanemarujemo Biće. Ali pritom nekako kao da gubimo iz vida činjenicu da bez Bića nema uma, nema osobe. Um svu svoju snagu tek posuđuje od Bića, od osjećaja "Ja jesam" na kojega onda lijepi svoju priču. Ali Biće je taj temelj koji daje život umu, taj potporni stup koji na svojim ramenima nosi osobu i zahvaljujući kojem ideja o osobi može rasti i činiti se samostalnom. Mi smo zapravo slugu pretvorili u gospodara a gospodara u slugu. Dali smo konju uzde da upravlja kočijašem i vodi kočiju u provaliju besmisla i ludila. I što je najbolje, sve ovo možemo "znati" umom, na teoretskoj razini možemo biti "profesori duhovnosti" ali da istovremeno nikada nismo spoznali dubinu, živost i neposredno osjetili toplinu i punoću onoga što jesmo, što naše sebstvo u suštini jest. Bez tog osjećaja, naš um ne zna što bi učinio sa svim tim naučenim i nataloženim "hladnim" znanjem koje nema gdje primijeniti zbog čega postaje ogorčen, ciničan i perfidan.

Upravo zato, nema drugog puta prema bivanju nego jednostavno BITI TO ČISTO BIVANJE! Okrenuti svoju pozornost prema ovome što je ovdje upravo sada i biti s tim. A jednom kad smo svjesno to, naš um se nekako pročišćava sam od sebe i rastapa u savršenoj jasnoći i razumijevanju koje nadilazi svako znanje... Tada shvaćamo da se gubitkom osobnog identiteta ništa ne gubi, nego se sve najbolje kvalitete zadržavaju ali istovremeno i proširuju. Tek tada, zapravo, naš intelekt ostvaruje svoj puni potencijal i ispunjava svoju svrhu, da bude glasnogovornik u službi BIĆA čime se i sam oplemenjuje i obogaćuje. Sve duhovne kvalitete poput suosjećanja, razumijevanja, mudrosti, ljubaznosti, strpljivosti, iskrenosti i neprosuđivanja za koje se obično smatra da ih se treba razvijati i usavršavati kroz dugotrajnu praksu i odricanje su same po sebi već prisutne u tome, pri jednostavnom dodiru uma sa svjetlošću čistog bivanja, zbog čega um postaje istinski zdrav a istina bića se prirodno i jasno zrcali u njemu.

Cijeli smisao duhovnosti i samospoznaje nije u postignuću, nego u spoznaji DA SE NEMA ŠTO POSTIĆI! On leži u prirodnom odazivanju na taj mističan poziv iz dubine nas samih da se prestane slijepo slijediti um na njegovim neprestanim hirovitim skokovima iz prošlosti u budućnost i ostane sam sa sobom u bivanju sada. Da se prestane biti bespomoćna žrtva straha da nećemo preživjeti i počne ŽIVJETI taj život za kojeg se bojimo da ćemo ga izbugiti! To je svjesni pomak u doživljaju od skučene ideje o sebi kao osobi prema široj prisutnosti.

blog.dnevnik.hr/novavizija

BUDITE PRIJATELJ I OGLEDALO DRUGIMA

Kad jednom neposredno u svom srcu osjetimo toplinu dodira te jasne i nepobitne spoznaje da je sve dio JEDNOG NAS, da se ispod svog ovog šarolikog plašta dinamične pojavnosti i fluidne površinske raznolikosti krije ta jedna zajednička duša ljubavi koja udahnjuje život cjelokupnom postojanju i koja se zrcali jasno u dubini očiju svih, to jedno čisto, nevino i mirno biće koje je jedinstveno, moćno i neponovljivo predivno u svakom svom pojavnom izražaju a opet u suštini isto, zajedničko svima, naše cijelo biće preplavi duboki i iskreni osjećaj poštovanja prema svakom obliku života uslijed kojeg nikada više ne možemo učiniti nešto što bi povrijedilo nekog drugog, jer više ne živimo u iluziji odvojenosti u kojoj moramo nešto postići i nadmetati se s nekim u pokušaju da im otmemo nešto ili prisvojimo nešto, jer mi nismo suprotnosti. Ali ovdje ne govorim o zamišljanju ili mentalnim pokušajima uživljavanja u tu nekakvu apstraktnu ideju jednote koja od nas zahtijeva umni napor, nego jednostavno, kad bez prosudbe, čisto i svježe, iskreno pogledate u oči drugog živog bića i tamo jasno vidite svoj vlastiti odraz, cijelo vaše biće prožme taj mistični i duboki osjećaj suštinske bliskosti i istovjetnosti koji grije vaše srce i rastapa sve naučene i nametnute podjele. 
Tek tada jasno shvaćate tko se zapravo nadmeće, sukobljava i zbog čega. Samo um sa umom za svoju iluzornu dominaciju i prestiž! Ništa drugo se ne nadmeće. Bivanje se nikada ne nadmeće sa bivanjem. Prostor se ne nadmeće sa prostorom za prostor. Sloboda se ne nadmeće sa slobodom za slobodu, ona jednostavno jest! Spoznaja da je sve to jedna esencija je ono što usmjerava naš život prema mirnom suživotu i pomaganju u svrhu ostvarivanja najveće dobrobiti sviju. Tada istinski zakoračujete izvan iluzije i gledate sve iz tog dubljeg mjesta jednote u kojem nema prosuđivanja, samo jedno šire razumijevanje svega. To je situacija u kojoj vas ja ne moram poznavati osobno da bih mogao voljeti ono što vi jeste, jer znam da smo mi jedno biće, jedna svjesnost. I upravo je TO mjesto na kojem prestajete imati neprijatelje! Naravno, drugi, uglavnom nesvjesni ove istine, vas i dalje mogu smatrati svojim neprijateljem, ali ono što je jedino važno u cijeloj priči je to da vi ne pristajete biti njihov neprijatelj, koliko god oni željeli da vi to budete! Vaša odluka da budete prijatelj je jedina važna i ona koja sve mijenja! A ta odluka može proizaći jedino kao posljedica tog dubljeg razumijevanja života i samih sebe, kao posljedica jasnog uviđanja istine.

Jer tu shvaćate da svatko tko prema vama bez razloga ima neprijateljske namjere i tko vam prilazi sa srdžbom, zamjeranjem ili ljutnjom je i sam povrijeđen ili prestrašen i tu srdžbu, bijes i povrijeđenost nosi u sebi tražeći načina da ju oslobodi kako bi se mogao iscijeliti! Pažljivo promatranje će vam pomoći da uvidite jasno da vi niste uzrok njegovog neprijateljstva. Međutim, ono što se obično događa na svakodnevnoj ego razini je to da, kada nam netko uputi neprijateljsku energiju ili je neljubazan, npošten i grub prema nama, kada nas želi povrijediti ili omalovažiti, mi automatski njegove riječi prihvaćamo kao istinite i u pokušaju opravdavanja svog vlastitog ega reagiramo protunapadom, uzvraćajući istom mjerom! Shvaćate? Ono što se pritom događa je da se samim time rasplamsava sukob u kojem dva povrijeđena ega još više povređuju jedan drugoga i stvaraju rane koje se utiskuju još dublje u ego um, zatvarajući na taj način začarani krug patnje i mržnje koji se nastavlja u beskonačnost. Samim time, ni vi niti ta druga osoba nema priliku iz ovakvog vida komunikacije nikada ništa naučiti, nema priliku sagledati svoje reakcije i prepoznati uzroke i prirodu svog ponašanja.

Stoga, jedini način da prekinemo začarani krug patnje i povrjeđivanja je taj da budemoOGLEDALO DRUGIMA! Što to u suštini znači? To znači da na nečiju neljubaznost uzvraćate ljubaznošću, da na nečiju uvredu ne uzvraćate uvredom, nego lijepom riječju, mirnoćom, da na nečiju neiskrenost ne reagirate povrijeđenošću nego budete iskreni, bezuvjetno, bez obzira što ste vi u pravu. Jer vi znate istinu, i to je dovoljno. Podarite drugima svojim nereagiranjem prostor tišine u kojemu će se ogledati njihove reakcije, u kojemu će njihova neiskrenost, neljubaznost, njihova ljutnja i povrijeđenost postati vidljive i odraziti se njima samima, prostor u kojem će progovoriti njihova vlastita savjest. Kad tad, oni će shvatiti uzroke svojih postupaka i to je jedino važno. Nema veze što su drugi neiskreni, prijetvorni, nepošteni, surovi, kruti, indiferentni i hladni. Vi budite uvijek prijatelj, budite uvijek iskreni. Djelujte iz istine.Gledajte u njima to istinito biće koje jesu ispod svih tih gustih slojeva njihovih vlastitih iluzija i obraćajte im se izravno na razini srca, uvijek svjesni vaše izvorne jednote.

To je u suštini istinsko značenje izjava poput “okreni i drugi obraz” i “tko tebe kamenom ti njega kruhom”. To je nemoguća misija za svakoga tko čvrsto drži do svog ponosa i osjećaja samovažnosti! Zato se to čini tako teškim i predstavlja najveći izazov svakom egu! Jer to je nešto što se ne može odglumiti, što se ne može naučiti. To jedino može doći iskreno iz nas kao posljedica neposrednog shvaćanja i dubljeg razumijevanja. Bez obzira na uvriježeno ego vjerovanje, to nije čin budale ili slabića koji nema hrabrosti uzvratiti udarac. Ne, to je upravo čin onoga koji je nadišao ograničenja vlastitog ega i uvidio sav besmisao ponosa. Zato se kaže: “Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze…”

Takav čin je moguć jedino iz dubokog i iskrenog suosjećanja koje se rađa iz šireg razumijevanja i jasnog uvida da drugi ljudi nisu naši neprijatelji nego jednostavno odrazi nas samih, naša braća i sestre, draga bića koja pate uhvaćena u vihoru iluzije nesvjesna svoje prave prirode! Sve bolesti i devijacije koje se pojavljuju u našoj međusobnoj komunikaciji i u načinu na koji se odnosimo jedni prema drugima, poput nepoštenja, prosuđivanja, osuđivanja, mržnje i nasilja, proizlaze iz ograničene i uvjetovane percepcije, iz neznanja o našoj istinskoj prirodi i nedostatka razumijevanja. Mi smo toliko uronjeni u uskogrudnu percepciju našeg uma koji zbog nedostatka mirnoće i pažljivosti sve doživljava reaktivno i površno, tako da nije u stanju vidjeti stvari onakve kakve one doista jesu. Od sve ove ogromne veličanstvenosti i ljepote života mi zapažamo samo taj jedan sićušni uvjetovani fragment patnje kojemu pridajemo svu svoju pozornost tako da on onda postaje naša jedina stvarnost, dok smo za sve drugo slijepi…

Zato, vidjeti jasno gdje leži uzrok te bolesti i otuđenja je prvi korak prema ozdravljenju. Jer, dok ne postanemo svjesni gdje je korijenski uzrok tog stanja, nastavit ćemo se i dalje uzaludno boriti protiv njegovih beskonačnih posljedica.

To je vrlo slično situaciji kad shvatite da je netko u vašoj okolini bolestan. Što ćete učiniti sa bolesnim čovjekom koji oko sebe širi zarazu? Hoćete li ga napasti zato što je bolestan i izopćiti ga ili ćete mu pomoći da ozdravi? Shvaćate? To je ključno pitanje! Hoćete li djelovati iz suosjećanja i Ljubavi ili iz osude i indiferentnosti. To je ta prekretnica koja čini razliku između iscjeljenja i dubljeg ranjavanja. Jer, u jednom i drugom slučaju je jasnoća prisutna, ali bez Ljubavi i suosjećanja, rezultat je hladnoća i produbljavanje patnje.
To možete potvrditi neposredno iz svog iskustva. Svaki put kad djelujete iz Ljubavi i dajete drugima slobodu da jednostavno budu to što jesu, kada ništa ne silite, vaše cijelo biće je u miru, vi ste savršeno mirni i spokojni, vaše tijelo i um su u optimalnoj ravnoteži, sve u vašem životu je u skladu i harmoniji. To je jedino moguće kad volite! Jer, kad volite, ta toplina ljubavi iz vašeg srca rastapa sve krute i hladne ograde uma oko vas i vi se krećete zajedno sa tokom slobode. Jedino kad djelujete iz iluzije o odvojenosti, tek kad kroz vlastiti um, strahom stvorite ogradu od Ljubavi koja je posvuda oko nas, tek kada želite kontrolirati nešto i silom nešto promijeniti, postići ili podčiniti isključivo sebi, pojavljuje se neminovan otpor jer nastojite plivati suprotno bujici slobode i istine! Sve što ide protiv slobode i istine neminovno nailazi na otpor! Otpor koji stvara neravnotežu, a koja dovodi do patnje.

Patnja je prvi simptom bolesti koja se zove sebičnost i nepoznavanje sebe, i koji nam jasno ukazuje na potrebu korjenitog preispitivanja našeg identiteta. JER, DO ODREĐENOG STUPNJA, PATNJA JE IZNIMNO KORISNO I NUŽNO STANJE KOJE NAM SLUŽI SAMO DA BI NAS DOVELO DO DUBLJEG RAZUMIJEVANJA – DA JE ONA SAMA PO SEBI U SUŠTINI NEPOTREBNA! Patnja je tek katalizator za sazrijevanje i rađanje suosjećanja u svakome od nas. No, izvan toga, patnja kao cjeloživotno stanje je bolest i pokazatelj da nismo shvatili tko smo uistinu.

Tada shvaćate da u korijenu SVIH PROBLEMA leži čežnja za iscjeljenjem! Sve čezne da bude jedinstveno, cjelovito, prihvaćeno, voljeno. Ali da bismo uopće bili u stanju iscijeliti bilo koga drugoga, svatko od nas mora najprije ozdraviti i iscijeliti samoga sebe u tišini, u neposrednom dodiru sa stvarnošću, sa prirodom, otvarajući se i zamjećujući ljepotu oko sebe i diveći se u tihom oduševljenju veličanstvenosti svega stvorenoga! Neka oduševljenje i zahvalnost očiste vaše biće od svake osude i sukoba.

JER, TKO ĆE DRUGI IKADA BITI U STANJU PREKINUTI ZAČARANI KRUG PATNJE U NAŠEM ŽIVOTU I ŽIVOTU DRUGIH AKO TO NAJPRIJE NE BUDEMO MI SAMI? OD NAS SVE POČINJE.

Jednom kad vi unutar sebe nemate neprijatelja, neprijatelji izvana vas ne mogu istinski povrijediti jer njihovo se neprijateljstvo u dodiru s vama transformira u Ljubav. Njihovo neprijateljstvo u vama ne nailazi na plodno tlo, nema iskre koja bi ga zapalila i dodatno rasplamsala, jer vaša dobrota i prijateljstvo su poput vode koja gasi plamen svake srdžbe. Jer, nitko ne ostaje ravnodušan na ljubaznost, na tu čistu komunikaciju na razini bića koja zaobilazi um i komunicira neposredno iskrenošću i dobrotom. Čak i oni koji imaju izrazito debeli ego oklop, i koji na površini to ne znaju cijeniti, ipak, ni kod njih ona ne prolazi nezapaženo, svatko ju registrira na toj jednoj dubljoj, suštinskoj razini, duboko u njima nešto rezonira sa tom iskrenošću. Ljubav nema neprijatelja!

JEDINO ŠTO JE DOISTA VAŽNO U NAŠEM ŽIVOTU, JEDINA ISTINSKA ODREDNICA PREMA KOJOJ UVIJEK MOŽEMO BITI SIGURNI DA POSTPAMO ISPRAVNO, NAŠ UNUTARNJI KOMPAS ISTINE, JE DA BUDEMO SIGURNI DA U NAŠEM SRCU NE POSTOJI NI NAJMANJA NAMJERA DA SE POVRIJEDI I NANESE BOL BILO KOJEM DRUGOM ŽIVOM BIĆU OKO NAS. TO JE PUT KOJI VODI PREMA TRAJNOM MIRU I OSLOBAĐA OD SVIH UVJETOVANIH ODGOVORNOSTI I OGRANIČENJA. Da ne činimo drugima ono što ne bismo željeli da drugi čine nama. Tada Ljubav postaje jedino mjerilo i zakon našeg života. To je jedina odgovornost koju ikada možemo imati, odgovornost da budemo Ljubav, jer u njoj su već sadržani svi zakoni svemira.

LJUBAV JE JEDINI IZLAZ IZ PAKLA ILUZIJE I ZAČARANOG KRUGA PATNJE!

http://novavizija.blog.hr

ČETIRI SPORAZUMA

Jedini razlog zbog kojeg patite jeste što ste to sami izabrali. Ako dobro pogledate svoj život, pronaći ćete mnogo razloga da patite, ali nećete naći nijedan dobar razlog da to činite. Isto važi i kada je u pitanju sreća. Sreća je stvar vaše odluke i izbora isto kao i patnja. Ova naizgled jednostavna četiri sporazuma mogu da vam potpuno preokrenu dosadašnje poglede na život. Preokrenite sve u svoju korist.

Prvi sporazum – BESPRIJEKORNO KORISTITE SVOJU RIJEČ

Riječi su veoma moćne, mogu da izliječe, ali i unište. Izgovarajte ih poštujući svoj integritet. Govorite samo ono što mislite. Klonite se toga da koristite riječi da biste govorili protiv sebe ili ogovarali druge. Naročito je važno ovo „protiv sebe“. Koristite moć svoje riječi u pravcu istine i ljubavi.

- To je prvi sporazum koji treba da sklopite ako želite da budete slobodni, ako želite da budete srećni, ako želite da prevaziđete nivo egzistencije koji predstavlja pakao. Koristite riječ na pravi način. Koristite riječ da biste prenijeli svoju ljubav. Koristite bijelu magiju počinjući od sebe. Recite sebi kako ste divni, kako ste sjajni. Recite sebi koliko volite sebe. Upotrijebite riječ da razbijete sve one sitne, sićušne sporazume zbog kojih patite.


Drugi sporazum – NIŠTA NEMOJTE SHVATATI LIČNO

Ništa što drugi čine nije zbog vas. Oni to rade zbog sebe. Ono što drugi ljudi rade predstavlja projekciju njihove sopstvene stvarnosti, njihovog ličnog sna. Kada ste imuni na mišljenje i postupke drugih, ne možete postati žrtva bespotrebne patnje.

- Sve što se desi u vašoj okolini, nemojte shvatati lično. Vi to shvatate lično zbog toga što se slažete sa onim što je rečeno, ma šta to bilo. Čim se složite, kroz vas počinje da teče otrov i vi ste zarobljeni u paklenom snu. Ono što vas drži zarobljene jeste ono što nazivamo ličnom važnošću. Lična važnost ili lično shvatanje stvari, izraz je maksimalne sebičnosti zbog toga što mi pretpostavljamo da je uvijek riječ o „meni“. Ja, ja, ja i uvijek ja!

Treći sporazum – NEMOJTE STVARATI PRETPOSTAVKE

Imajte hrabrosti da postavite pitanja i kažete šta zaista želite. Komunicirajte s drugima što jasnije da biste izbjegli nesporazume, bol i dramu. Samo uz pomoć tog jedinstvenog sporazuma moći ćete u potpunosti da izmijenite svoj život.

- Mi stvaramo pretpostavku da svi vide život onako kako ga mi vidimo. Pretpostavljamo da ljudi misle onako kako mi mislimo, osjećaju onako kako mi osjećamo, sude onako kako mi sudimo i zloupotrebljavaju onako kako mi zloupotrebljavamo. To je najsnažnija pretpostavka koju ljudi stvaraju.

Kada stupite u vezu sa nekim ko vam se sviđa, često imate potrebu da pronađete razloge zbog kojih volite tu osobu. Međutim, vi vidite samo ono što želite da vidite i poričete da postoje stvari koje vam se kod te osobe ne sviđaju. Vi lažete sebe samo da biste bili u pravu. Stvarate pretpostavke, a jedna od njih je: moja ljubav će promijeniti ovu osobu. Ali to nije istina. Vaša ljubav neće promijeniti nikoga. Ako se drugi promijene, to je zbog toga što oni žele da se promijene, a ne zato što vi možete da ih promijenite. Za ljubav nisu potrebni razlozi; ona postoji ili ne postoji. Prava ljubav znači prihvatanje drugih ljudi onakvih kakvi jesu bez nastojanja da ih promijenimo.

Četvrti sporazum – UVIJEK ČINITE SVE ŠTO MOŽETE

Sve što možete da učinite mijenjaće se iz trenutka u trenutak, više možete da učinite kad ste zdravi nego kad ste bolesni, više kad ste raspoloženi nego kad ste ljuti. U bilo kojoj situaciji jednostavno učinite sve što možete i nećete imati potrebe da sebe osuđujete, zlostavljate ili se kajete. Pod bilo kojim okolnostima uvijek učinite sve što možete, ništa manje i ništa više.

Ako budete činili sve što možete, živjećete punim plućima. Bićete produktivni, bićete dobri prema sebi zbog toga što ćete davati sve od sebe svojoj porodici, svome društvu, svima. Ali djelovanje je ono što će vas učiniti neizmjerno srećnim. Kada uvijek činite sve što možete, vi djelujete. Činiti sve što možete znači da to činite zbog toga što to želite, a ne zato što očekujete nagradu. Većina ljudi čini upravo suprotno: oni nešto rade samo onda kada očekuju nagradu i ne uživaju u tome što rade. A to je razlog zbog kojeg ne čine sve što mogu.

Zamislite da živite tako što ne krivite nikoga ni zbog čega. Možete lako da opraštate drugima i da prestanete da osuđujete druge. Nemate potrebu da budete u pravu niti da bilo koga ubjeđujete da nije u pravu. Poštujete sebe i sve druge, i oni za uzvrat poštuju vas.

Zamislite da volite sebe upravo onakvim kakvi ste.

Don Migel Ruiz

Vaš prijatelj Univerzum

Jedna od najbitnijih odluka koju ćete ikad napraviti jeste da izaberete u kakvom univerzumu vi postojite: da li je spreman da pomogne I pun je podrške, ili je negostoprimljiv I ne podržava nikog? Vaš odgovor na ovo pitanje učiniće svu razliku u smislu kako živite svoj život I kakvu vrstu Božanske asistencije vi privlačite.

Zapamtite da dobijate ono o čemu razmišljate, bilo da to nešto želite ili ne. I zato, ako verujete da je ovo neprijateljski univerzum, potražićete primere koji će podržati ovu tačku gledišta. Predpostavljaćete da ljudi pokušavaju da vas prevare, da vam sude, iskoriste vas, ili vam naude na neki način. Okrivljavaćete antagonistički, negostoprimljivi kosmos da ne sarađuje sa vama u ispunjenju vaših želja. Upiraćete prst u agresivne ljude I lošu sreću za takav svet u kome svi živimo.
Ja vas preklinjem da univerzum vidite kao topao I pun podrške jer ćete potražiti dokaze koji podržavaju ovu tačku gledišta. Kada očekujete da je univerzum prijateljski nastrojen, videćete prijateljski nastrojene ljude. Potražujete okolnosti koje će raditi u vašu korist. Očekujete dobru sreću koja teče u vaš život.

Moja omiljena afirmacija kada se osećam zaglavljeno I van koloseka je sledeća: Šta god da mi je potrebno već je ovde, I sve se dešava za moju najveću korist. Zabeležite ovo I zalepite svuda po kući, na kontrolnoj tabli vašeg auta, u vašem ofisu, na mikrotalasnoj, čak I ispred toaleta! Podsetite sebe: Ja živim u prijateljskom univerzumu koji podržava bilo koju stvar ili želju koja je poravnata sa univerzalnim Izvorom svega.

Shvatio sam da promenom mog uverenja u vezi prirode univerzuma, ja privlačim šta god da poželim u svoj život. Ja želim mir. Ja želim zdravlje. Ja želim sreću. Ja želim prosperitet. Kada se molim, radim to u duhu Sv.Franje koji je konstantno tražio od Boga: ‘Učini me instrumentom tvog mira‘. Drugim rečima, ‘Dopusti mi da budem kao Izvor iz kog sam potekao, I onda ću biti miran u saznanju da moje želje moraju biti ovde, na svom putu ka meni, za moju najveću korist..

Vejn Dajer

LJUDI MUVE I LJUDI PČELE

Jednom smo upitali starca Pajsija (Svetogorca): 

- Vi nam, Oče, neprestano govorite da pozitivno mislimo. Željeli bismo da nas posavjetovati kako da se suočimo sa sledećim problemom. Često nam dolaze ljudi i kažu da neki Sveštenici uzimaju mnogo novca za vršenje Svetih Tajni, kažu da puše i sjede u kafanama, pa čak kažu i to da su neki Sveštenici upleteni u nemoralno radnje, općenito, žestoko ih optužuju i iznose dokaze da bi to opravdali. Šta da odgovorimo ljudima koji optužuju svećenstvo? 

Starac je počeo da nam priča: 

- Iz iskustva znam da su ljudi podeljeni u dvije kategorije. Treća kategorija ne postoji; ljudi pripadaju ili jednoj ili drugoj. Prvi podsjećaju na muvu. Glavna osobina muve je da nju privlači nečistoća. Kada se, na primjer, muva nađe u bašti punoj cvijeća prekrasnog mirisa, ona ga neće ni primjetiti i zaustaviće se na nekoj nečistoća koju nađe na zemlji. Počeće da kruži unaokolo i osetiće se sasvim dobro u smrad. Ako bi muva mogla da govori, a vi zatražili da vam pokaže ružu u bašti, odgovorila bi: "Ja uopće ne znam kako ruža izgleda. Znam samo gdje da nađem đubre, toalete i blato. "Postoje ljudi koji podsjećaju na muvu. Ljudi koji pripadaju ovoj kategoriji navikli su da misle negativno iu životu uvijek traže loše strane, nipodaštavajući i odbijajući prisustvo dobra. " 

Druga kategorija su oni što podsjećaju na pčele, čija je glavna osobina da uvijek traga za nečim slatkim i prijatnim da bi na njega sleteo. Kada bi se pčela našla u sobi prepunoj nečistoća, sa komadiće bombone u uglu, ona bi zanemarila svu onu nečistoća i sleteo na bombone. Kada biste od pčele zatražili da vam pokaže gdje se nalazi baštensko đubre, odgovorila bi: "Ne znam. Mogu ti reći samo gdje da nađeš cvijeće, slast, med i šećer. "Ona zna samo za dobre stvari u životu, dok su joj one rđave nepoznate. To je druga kategorija ljudi koja ima pozitivne misli i vidi samo dobru stranu stvari. Oni se uvijek trude da prikriju zlo kako bi zaštitili bližnje; naprotiv, ljudi prve kategorije se trude da izlože zlo i da ga iznesu na površinu. 

Kada neko dođe kod mene i počne da optužuje druge ljude, dovede me u tešku situaciju i ja mu navedem ovaj primer. Tada mu kažem da odluči kojoj kategoriji želi da pripada, kako bi mogao da nađe ljude iste vrste i da se sa njima druži. "

ŽIVOT

"Ne traći vreme
Razmišljajući o Večnosti.
Uradi odmah
Ono što bi trebalo.
Pošto Večnost postoji,
Ona će ti konačno doneti nagradu
Za tvoje današnje davanje sebe."

"ŽIVOT

Život je ljubav.
Ljubav je život.
Život ispunjava Boga kroz ljubav.
Ljubav ispunjava Boga kroz život.
Život ima unutrašnja vrata. Otvara ih težnja. Zatvara ih želja. Težnja otvara vrata iznutra. Želja ih zatvara spolja.
Život poseduje unutrašnju svetiljku. Ta unutrašnja svetiljka naziva se težnja. A kada naša težnja gori, ona će nepogrešivo preneti čitavoj Božjoj kreaciji svoj blještavi sjaj.
Život poseduje unutrašnji Glas. Taj Glas je Svetlost Svevišnjeg. Život je zaštita, Život je savršenstvo, Život je ispunjenje kada se otvorimo za tu Svetlost Svevišnjeg.
Bog je u Životu. Ali Život mora uvek da se probudi za Svetlost Njegovog Prisustva, za Njegova Transcendentalna Stopala.
Svaki dan je obnavljanje Života. Svaki dan je ponovno rođenje našeg unutrašnjeg uverenja da je svaki pojedinac odabrani instrument Svevišnjeg za otkrivanje i ispunjenje beskonačno Božanskog ovde na Zemlji.
 Unutrašnji život otkriva more mira i blaženstva.

Za prosvetljenje našeg života potrebne su nam čiste misli. Svaka čista misao dragocenija je od svih dijamanata na svetu, jer Božji Dah boravi samo u čovekovim čistim mislima.
Kako započeti unutrašnje putovanje života? Jednostavnom idejom, neposrednom mišlju da je ostvarenje Boga naše pravo stečeno rođenjem. Odakle početi? Odavde, iznutra. Kada početi? Sada, pre nego što se rodi sledeća sekunda.
Život je uvek u poslu. On je večito aktivan, dinamičan. On pokušava da pomogne duši da dovrši svoj još nedovršeni zadatak, božansku Misiju. Duši je potrebna pomoć Života da bi se potpuno otkrila. Životu je potrebna pomoć duše da bi se ispunio i fizički i duhovno.
Dugotrajno premišljanje i utučenost su najgori neprijatelji koji ubijaju Život u svoj njegovoj božanskoj inspiraciji. Nema više dugog premišljanja, nema više utučenosti. Vaš život će postati lepota ruže, pesma zore i ples sumraka.
Smrt i rođenje se igraju. Igraju se zajedno. Njihova igra je igra sklada. I ona se uvek igra na beskonačnim grudima Života"

DAVANJE

Šta jedna osoba daje drugoj? 
Ona daje od sebe, onog najdragocenijeg što ima, daje od svog života. 

Ovo ne znači nužno da ona žrtvuje svoj život za drugog, već da daje od onoga što u njoj živi; daje od svoje radosti, svog interesovanja, razumevanja, znanja, od svog humora, svoje tuge – sve izraze i manifestacije onoga što u njoj živi.

Davanjem svog života ona obogaćuje drugu osobu, pojačavajući svoju sopstvenu životnost pojačava osećaj životnosti drugog. Ona ne daje da bi primila; samo po sebi, davanje je izvanredna radost.
Ali dajući, ona ne može a da nešto ne oživi u drugoj osobi, a to što je oživljeno povratno se u njoj odražava; u istinskom davanju ne može a da ne primi ono što joj se uzvraća.

Davanje podrazumeva da smo i drugu osobu učinili davaocem i da zajedno delimo radost što je, zahvaljujući oboma, nešto zaživelo.

Erih From